Grand Hotel

Dok je Europa bila u srcu razdoblja Belle Époque, Zadar nije stajao po strani. U njemu su se, u stilu tog blistavog doba, događale značajne promjene, gradile nove građevine i odvijali događaji koji su gradu udahnuli novi duh i sjaj.

Godine 1890. u Parizu je dovršen Eiffelov toranj, New York Building u New Yorku postala je najviša zgrada Sjedinjenih Američkih Država, nekoliko godina ranije Nikola Tesla je patentirao ključne izume za primjenu izmjenične struje, a Zadar je otvorio dva znamenita mjesta koja su obilježila turističku ponudu grada: Caffe Central i Grand Hotel. Kavana Central bilo je mjesto koje je, kako kažu novine, „ …više pristajalo Beču ili Milanu“, a Grand Hotel bio je na istom tragu.

Reklama za Grand Hotel u časopisu Zara, 1891. g. Izvor: La domenica, 1890.g. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru

Grand Hotel nalazio se na mjestu na kojem se križaju decumanus maximus i cardo maximus, najprometnije gradske ulice još iz rimskog doba. Na tom križanju završavala je Calle Larga i prelazila u Calle del Duomo, a poprečno su ih sjekle Calle dei Papuzzeri prema jugu i crkvi svete Marije te Calle St. Barbara prema sjeveru i Porta Marini. Danas je na tom mjestu vanjska terasa café-bara Forum.

Ilustracija kraja Kalelarge. Grand Hotel. Izvor: La domenica, 1890. g. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru

Nije to bio prvi hotel u Zadru. Bilo ih je nekoliko, manjeg smještajnog kapaciteta, a najpoznatiji su hotel Klingendrath u Via del Castello (kod Gospe od Zdravlja), hotel Alla Dalmata u Via del Teatro Vecchio, hotel Al Cappello na Calle Largi, hotel Al Vapore na Piazza Marini, hotel Alle tre Corone u Calle San Demeterio i još poneki manji smještaj.

Grand Hotel otvoren je u kući koja je nekoć bila mletačka palača. Sabalich nam otkriva da je palača nekada najvjerojatnije bila u vlasništvu obitelji Calvi-Toletti, koja potječe iz Bergama, a kasnije, od 1664. godine, došla je u vlasništvo braće Bonaldi pa ju danas svi i zovu palača Bonaldi. Godine 1700. prešla je u vlasništvo Balia iz Šibenika, a zatim je drugi kat pripao Vincenzu Costacchiju (1828.). Krasila su je četiri prekrasna balkona i fasade od bijelog kamena, izgrađene po uzoru na stare venecijanske palače. Nekada se grad dijelio na svojevrsne četvrti ili sestriere, a upravo je na palači Bonaldi stajao jedan blijedi natpis „Sestriere del Duomo” ili „Četvrt katedrale”.

Grand Hotel otvoren je sredinom ožujka 1890. godine, baš kada je započela gradnja zvonika katedrale – koji se nalazio tik uz hotel – a novine su s oduševljenjem pisale o novom mjestu u gradu:

La Domenica, ožujak 1890. godine:

Zahvaljujući ljubaznom dopuštenju, jučer smo posjetili novi Grand Hotel i moramo izjaviti da, iako smo očekivali da ćemo vidjeti pristojan prostor opremljen svime što je potrebno strancu, naša su očekivanja uvelike nadmašena i pronašli smo pravi hotel u najužem smislu te riječi, hotel koji bi se možda mogao poželjeti i u gradovima mnogo većim i važnijim od našeg.
Položaj je središnji, na samo nekoliko koraka od jedne i druge obale, na uglu raskrižja koje je uvijek vrlo živahno ujutro i navečer. Zgrada je impozantna, od klesanog kamena, s veličanstvenim stubištem koje vodi na tri vrlo prostrana kata s 40 lijepo raspoređenih soba. Kažemo četrdeset, ne uzimajući u obzir prostrane hodnike, rezervne prostorije, skladišta, toalete itd., koji su svi povezani gustom mrežom električnih žica, s onima rezerviranima za direktora i osoblje.
Sobe su veličanstvene po prostranosti i visini, pune zraka i svjetla, s uglačanim podovima, tepisima posvuda, a namještaj je veličanstven po ukusu i bogatstvu, ukratko, sve što se danas zahtijeva od civilizacije i napretka.
Istina, naš pregled nije bio potpun jer još nije sve bilo u potpunosti uređeno, stoga si zadržavamo pravo drugom prilikom pružiti detaljniji i precizniji opis ovog veličanstvenog prostora, koji će Zadru biti na ponos i ukras.
Ali ne smijemo i ne možemo odgoditi zasluženu pohvalu onoj gospodi koja su pokrenula te željeznom voljom i upornošću ostvarila u tako kratkom vremenu nimalo lak pothvat, preuzimajući ogromne troškove, beskrajne neugodnosti i mnoge sitne bijede naše zemlje! Ovim hvalevrijednim pothvatom izbrisana je velika sramota koja je poput mora pritiskala savjest građana ove stare prijestolnice Dalmacije, i evo kako se zahvaljujući građanskoj inicijativi, zahvaljujući udruženim snagama, čak i u malim centrima mogu činiti čuda. Neka primjer pouči!

Il Dalmata istovremeno izvještava:

Hrabrom inicijativom nekih naših sugrađana na izvrstan je način popunjen žalosni nedostatak. Zadar se danas može pohvaliti hotelom prvorazredne kvalitete, opremljenim svim zamislivim sadržajima i udobnošću.
Grand Hotel smješten je na središnjoj lokaciji, u samom srcu grada. Dominira najživljim raskrižjem u gradu, a s njegovih prozora pruža se pogled duž cijele Široke ulice (Calle larga), najposjećenijeg gradskog okupljališta.
Prostrano i raskošno stubište prekriveno tepisima vodi do triju katova objekta; već pri ulasku stranac osjeća da je u iznimno civiliziranom gradu i ugodno je impresioniran luksuzom i prostranošću ambijenta. Vratar u uniformi brižno se brine o prvim potrebama gostiju.
Četrdeset je soba i sve su visoke, prozračne, prelijepe. Namještene su s iznimnom pažnjom, a podovi se sjaje poput zrcala. Namještaj je nov, umjetnički i elegantan; zavjese i tepisi živih boja; sve skupa odiše elegancijom i svježinom koja djeluje ugodno.
Veće sobe mogu zadovoljiti zahtjeve najistančanijeg i najaristokratskijeg hedonista. U njima je namještaj presvučen svilenim tkaninama, a zidove krase vrijedne slike. Sva je usluga regulirana električnim zvoncima, čije se žice prepliću od vrha do dna i omogućuju brzu komunikaciju.
Hodnici su također prostrani i dobro osvijetljeni. Sve je svježe oličeno i odiše iznimno upečatljivim redom, čistoćom i dobrim ukusom.
U prostranoj prostoriji u prizemlju za nekoliko dana otvorit će se hotelski restoran, koji će voditi vješti gospodin Gned (op.a. vodio je Gned taj restoran samo par mjeseci, a tada ga je preuzeo Matteo Bolter), poznati vlasnik jedne trattorije. Restoran, luksuzno uređen, bit će neizostavan dodatak, tim više što će gastronomske zahtjeve zadovoljavati dvostruka kuhinja: talijanska i njemačka.
Upravljanje hotelom povjereno je sposobnom i aktivnom mladiću; uslugu pružaju konobarice i konobari.
Na uglu velike zgrade, koja je uskrsnula u novi život, ističe se prekrasan i umjetnički izrađen željezni natpis sa zlatnim slovima "Grand Hotel". Ispod natpisa nalazi se velika i elegantna svjetiljka s crvenim staklima.
No, da sažmemo naše dojmove i dojmove javnosti, koja je na dan otvorenja masovno pohrlila u posjet hotelu, reći ćemo da se odvažna inicijativa njegovih vlasnika nije mogla očitovati na bolji način. Svi se jednoglasno slažu da su prostori Grand Hotela u cjelini veličanstveni i da je dostojan velikoga grada.
Kao stalni tumači gradskih nakana, osjećamo veliko zadovoljstvo u isticanju svega ovoga. Zadar, geografski i moralni glavni grad pokrajine, nije dugo mogao biti lišen takvog objekta. Sada pritužbe stranaca i građana više neće imati osnove, jer vlasnici hotela ne samo da su sve učinili kako treba već su, kao pravi domoljubi, nadmašili najsmjelija očekivanja, ne obazirući se na troškove, žrtve, pa čak ni na poslovni rizik. Zbog toga, i zato što je hotel uistinu dostojan svog pridjeva i Zadru je na čast, želimo im svu sreću. Oni su, usklađujući svoj interes s gradskim ugledom, učinili više od svoje dužnosti; naša je pak dužnost, kao i svih, da ih ohrabrimo i aplaudiramo im, kako bi potpuni uspjeh bio dostojna nagrada za njihov rad.

Javnost je izuzetno zanimao Grand Hotel i njegovi gosti pa su dnevne novine izvještavale tko u hotelu boravi taj dan i otkuda dolazi.

Gosti Grand Hotela Izvor:Narodni list, 1890.g. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru

Jedan zadovoljni gost iz Beča, Michele S. Bogdanovich iz tvrtke S. Heit, toliko je bio ushićen hotelom da je napisao osvrt koji je bio objavljen i u Il Dalmati:

Urednost, luksuz i udobnost Grand Hotela čine ga ravnopravnim i hotelima u gradovima od primarne važnosti, tako da ne samo da služi na čast glavnom gradu Dalmacije, već je i izuzetno ugodan i primjeren za najzahtjevnije goste iz najboljeg društva.
Zbog svoje profesije, mnogo putujem; ali s potpunom sigurnošću mogu reći da se ni u jednom gradu tako ne ugađa strancu i nigdje neće pronaći veću udobnost. Stoga, svaka čast vlasnicima Grand Hotela: objekt koji ja toplo preporučujem svojim kolegama trgovcima, jer im može ponuditi sav zamisliv luksuz, svu pristojnost i svu udobnost.

Grand Hotel nije bio samo mjesto za smještaj i noćenje ili odlazak u kvalitetni restoran, bio je on mjesto na kojemu su se održavale razne društvene aktivnosti, predstavljanja novih tehnologija te kino projekcije! Dana 12. 6. 1890. je, primjerice, gospodin Julius Stettner, predstavnik kuće Edison, u hotelu pokazao fonografski aparat.
Možda najvažniji trenutak zadarske kinematografije odvio se upravo u Grand Hotelu. „Pokretne slike” braće Lumière, samo trinaest mjeseci nakon prvog prikazivanja u Parizu, stigle su i u Zadar. U salonu Grand Hotela, 30. siječnja 1897. u 17 sati po prvi su put prikazane „prekrasne pokretne fotografske slike izvanrednog efekta”. Prikazala ih je putujuća filmska družina pristigla Lloydovim parobrodom Graf Wurmbrand u potrazi za novom publikom. Program je sadržavao ovih šest vrlo kratkih filmova: Trg Opere u Parizu, Svađa kočijaša s klijentom, Spašavanje u rijeci, Dolazak cara u Pariz, Nezgodan kupac i Dolazak vlaka na postaju Joinville, koji je, kao i drugdje, nakratko preplašio „brojnu odabranu publiku koja nikada nije vidjela željeznicu, jer je izgledalo kao da lokomotiva izlazi iz ekrana i ide ravno na gledatelje”.

Odvijali su se tu i brojni koncerti, osobito tijekom toplih ljetnih večeri, kada bi vrt restorana oživio zvucima glazbe, ali i smijehom koji je pratio nastupe komičara. Pamte se i brojne novogodišnje zabave u hotelu. Nastupali su tu razni izvođači – od lokalnih glazbenika koji su izvodili lokalnu glazbu i popularne hitove Leona Levija i Nada Piasevolia (autora poznate pjesme Caffe Central) do komičnih glumačkih skupina koje su svojom duhovitošću i improvizacijama mamile osmijehe publike, poput Carla Voglina, komičara parodista, koji improvizira dražesne skečeve, ili skupine Mikado s poznatim i svjetski nagrađivanim šansonijerima. Atmosfera je bila opuštena, a uz dobru glazbu, čašu maraschina i svježi zrak, gosti su tu provodili večeri koje su se dugo pamtile.

Rekonstrukcija zgrade Grand Hotela korištenjem umjetne inteligencije. Autor: Retro Zadar.

Hotel se neprestano uređivao kako bi „nadmašio sve zahtjeve gostiju” pa je nakon samo godinu dana dvorište hotela natkriveno staklom, a okoliš ukrašen biljkama i kipovima.

1933.godine je promijenio ime u Hotel San Marco.

Potpuno je uništen u savezničkim bombardiranjima u Drugom svjetskom ratu. Godine 1950. demontiran je, a kameni blokovi od kojih je izgrađen numerirani i odloženi s namjerom ponovne izgradnje na obližnjoj lokaciji. Blokovi su polako nestajali – vjerojatno u nečijoj osobnoj potrebi – a palača, nažalost, više nikad nije obnovljena.

Fotografije porušenog Hotela

Ulica Papuzzeri 1945. godina. Porušeni hotel s desne strane. Arhiva Retro Zadar

Porušeni hotel 1949. godine, Izvor: FB grupa, Stare razglednice i fotografije Zadra

Zadar – ruševine nakon Drugog svjetskog rata, autor: Joso Špralja. Izvor: DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru

Zadar – ruševine nakon Drugog svjetskog rata. Izvor: DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru