Izgubljeni zadarski muzej: zbirka Pellegrini–Danieli

Prije nego što je crkva sv. Donata postala dom zadarskih starina, u jednoj plemićkoj kući u Calle dei turchi (Ulica Turaka, danas Ul. Zore dalmatinske) postojao je muzej/galerija koji su posjećivali putnici, učenjaci i zaljubljenici u antički svijet.
U njegovu su dvorištu stajali golemi rimski kipovi iskopani u Ninu. U sobama na katu čuvale su se biste careva i filozofa, antičko staklo, novac, rukopisi, stare knjige, slike, relikvijari, prirodoslovne rijetkosti i predmeti doneseni iz različitih dijelova Italije.
Bio je to Museo Pellegrini, poznat i kao Galerija Pellegrini-Danieli, jedna od najvažnijih privatnih zbirki koje su ikada postojale u Zadru.
Danas toga muzeja više nema. Njegovi su predmeti rasuti između Zadra, Venecije, Cividalea, Milana, Kopenhagena, pa čak i pariškoga Louvrea!

Stara zadarska obitelj

Pellegrini su pripadali krugu starih zadarskih plemićkih obitelji. Prema zapisima Giuseppea Sabalicha, u Dalmaciju su došli iz Emilije, a među svojim su precima imali vojskovođe, suce, poslanike i crkvene dostojanstvenike. Njihovo se ime dugo zadržalo u gradskoj topografiji. U Zadru su bili vlasnici više od 20 nekretnina. Sabalich je početkom 20. stoljeća njihovo prezime uvrstio među ona koja bi grad svakako trebao sačuvati u nazivima svojih ulica i trgova. Za povijest muzeja presudno je bilo povezivanje Pellegrinija s obitelji Danieli, odnosno Danielli-Tommasoni. Brakom i nasljeđivanjem nastala je grana koja je nosila spojeno prezime Pellegrini - Danieli, a u njezine je ruke prešla već tada glasovita zbirka zadarskoga liječnika i učenjaka Antuna Danielija Tommasonija.

Antun Danieli Tommasoni bio je liječnik, pjesnik, član zadarske Akademije oživjelih (dei Ravvivati ili Redivivorum) i jedan od najučenijih Zadrana svojega vremena. Školovao se u Zadru i Italiji, stekao doktorat iz filozofije i medicine te se nakon povratka bavio liječničkim radom, književnošću i proučavanjem starina. Najviše ga je privlačio Nin, antička Aenona, u kojemu su se ispod zemlje još nalazili ostatci nekadašnjega rimskog grada.

Na zemljištu Josipa Giurovicha u Ninu pronađeni su ostatci monumentalnih skulptura. Danieli je potom od vlasti zatražio dopuštenje za provođenje uređenih iskapanja te je tijekom 1770-ih započeo istraživanja. Sačuvani ugovori između Danielija i vlasnika zemljišta smatraju se među najstarijim poznatim dokumentima o organiziranim arheološkim iskapanjima na hrvatskom prostoru. Iz ninske zemlje počeli su izranjati golemi kameni likovi rimskih careva, članova carskih obitelji, govornika, filozofa i božanstava. U starim se popisima spominju Julije Cezar, August, Tiberije, Sabina, Faustina, Agripina i Ciceron, zatim biste Bakha, Homera, Platona, Marka Aurelija, Laokonta, Seneke i brojnih neidentificiranih osoba.

Bila je to najvažnija zbirka antičke skulpture u tadašnjoj Dalmaciji.

Kuća puna kipova

Kuća Pellegrini-Danieli (br. 853) na katastarskoj mapi iz 1826. godine (crveni okvir). Arhiva: Retro Zadar

Zbirka nije bila smještena u posebno izgrađenoj muzejskoj zgradi. Nalazila se u obiteljskoj kući s dvorištem, vrtom i zdencem. Kuća je stajala na uglu Calle dei Turchi, Ulice Turaka, i ulice koja se prije nazivala Calle del Tribunale (danas Ul. Borelli), u području današnjega sudskog kompleksa. U starijim se zapisima pojavljuje i kao kuća Fondra-Ferra, prema obiteljima koje su je ranije posjedovale.

Sjeverni kut zgrade suda – lokacija nekadašnjeg muzeja Pellegrini-Danieli. Foto: Burato

Sjeverni kut zgrade suda danas. Arhiva: Retro Zadar

Godine 1754. kuća je na javnoj dražbi prodana braći Tommasoni. Dokument iz 1767. opisuje je kao kamenu kuću sa žbukom, dvorištem, zdencem pitke vode, vrtom i drugim pripadnostima. U njoj je tada stanovao doktor Giovanni Giacomo Danieli. Poslije je, zajedno sa zbirkom, prešla u vlasništvo obitelji Pellegrini-Danieli.

Posjetitelj koji bi ušao kroz portal plemićke kuće tako bi se iz uske zadarske ulice odjednom našao pred kolosalnim kamenim likovima starima gotovo dvije tisuće godina. Među zidovima, balustradama i zelenilom vrta stajali su carevi izvađeni iz zemlje antičkoga Nina.

Jedno od najvrjednijih i najranijih svjedočanstava o zbirci ostavio je talijanski prirodoslovac i putopisac Alberto Fortis. Tijekom svojega putovanja Dalmacijom oko 1770. godine boravio je u Zadru, gdje ga je u svojoj kući ugostio doktor Antun Danieli. Fortis nije opisao samo zbirku nego i njezina vlasnika, učenoga profesora medicine i strastvenoga ljubitelja starina koji je uz velike osobne troškove organizirao izvlačenje monumentalnih antičkih kipova iz ruševina Nina:

U Zadru sam bio primljen s velikodušnim gostoprimstvom u lijepoj kući gospodina doktora Antuna Danielija, učenoga profesora medicine. Kuća je ukrašena različitim djelima antičkoga kiparstva, među kojima se posebno ističu četiri kolosalna kipa od hijalinskoga mramora. Taj ih je revni ljubitelj starina, uz goleme osobne troškove, dao izvući iz ruševina obližnjega grada Nina. Ondje se mogu vidjeti i brojne kamene ploče donesene iz različitih dijelova Dalmacije. Među njima se nalazi znameniti natpis koji spominje i Spon, navodeći da se nalazio u kući gospode Tommasoni. Od 1675. godine natpis je bio skriven ispod sloja vapnene žbuke. Doktor Danieli ponovno ga je pronašao i iznio na svjetlo dana slijedeći tragove koje je ostavio francuski putopisac. Među mnogim drugim predmetima nalaze se i tri grčke ploče donesene s otoka Visa. Čini se da pripadaju nekoj psefizmi, odnosno javnoj odluci, te da predstavljaju ulomke s potpisima senatora. Kod toga mojega izvrsnog prijatelja i domaćina nalazi se također bogata zbirka staroga rimskog novca te velik broj izvrsno očuvanih grčkih kovanica.

Putovanje Dalmacijom, Alberto Fortis. 1774.g.

Krajem 18. i početkom 19. stoljeća kuća Pellegrini postala je nezaobilazno odredište obrazovanih stranaca koji su posjećivali Zadar. Nije to bio javni muzej u današnjem smislu, s radnim vremenom, kustosima i uređenim postavom. Bila je to privatna zbirka rijetkosti, dostupna poznanicima, preporučenim putnicima, učenjacima i znatiželjnicima.

Giacomo de Concina 1809. godine u djelu Putovanje obalnom Dalmacijom spominje Muzej koji je tada pripadao grofu Pellegriniju, a koji je osnovao izvjesni doktor Danieli. Spominju se i kolosalni mramorni kipovi, ali autor dodaje bolnu napomenu da su bili loše čuvani.

Putovanje obalnom Dalmacijom, De Concina, Giacomo. 1809.g.

Giambattista Casti u svojem djelu Izvještaj o putovanju u Carigrad iz 1822. godine prisjetio se da je na prolasku kroz Zadar posjetio privatnu zbirku koja je sadržavala sve što može pobuditi znatiželju nekoga putnika: stare knjige, slike, posude opisane kao etruščanske, bronce i kipove, uz posebno isticanje kolosalnih kipova pronađenih u Ninu.

Ugled zbirke nije značio da je ona uvijek bila dobro čuvana. Putopisac Franz Petter, koji je Museo Pellegrini posjetio 1823. godine, priznao je da je u kuću ušao s velikom znatiželjom, ali je izašao razočaran. Problem nije bio u vrijednosti predmeta, nego u načinu na koji su bili čuvani. Putopisac piše da je sve bilo loše raspoređeno i krajnje zapušteno te da se tadašnji vlasnik očito nije osobito zanimao za starine. Nekadašnji utemeljitelj zbirke već je dugo bio mrtav, a njegovi nasljednici nisu dijelili njegovu strast. Tako je jedan od najvažnijih privatnih muzeja na Jadranu postupno postajao teret svojim vlasnicima. Kipovi su još uvijek privlačili putnike, ali iza njih više nije postojala ista energija koja ih je izvukla iz ninske zemlje, proučavala i okupljala. Muzej je živio od stare slave, dok su vlaga, vrijeme i ravnodušnost polako činili svoje.

Johann Ferdinand Neigebauer u djelu Južni Slaveni i njihove zemlje iz 1851. godine donosi vrijedan opis zbirke Pellegrini-Danieli, osobito predmeta podrijetlom iz Nina. U prizemlju su se nalazile biste, reljefi, staklene urne i brončani kipići, dok su kolosalni ninski kipovi bili izloženi u arkadama dvorišta. U vrtu su stajali brojni mramorni ulomci, među njima glava Bakha, portret Julije i bista cara Leopolda, a na katu su bili raspoređeni drugi kipovi i reljefi, uključujući Veneru Kalipigiju „rubensovskih“ oblika. Zbirka je sadržavala i nadgrobne natpise, staklene urne, ampule, terakotne posude, uljanice i novac pronađen u okolici Zadra, Saloni i na Visu. Neigebauer ipak napominje da dio predmeta nije bio dobro očuvan niti osobito vrijedan.

Museo Pellegrini bio je spoj lapidarija, galerije slika, knjižnice, numizmatičkoga kabineta i prirodoslovnoga muzeja. Čitav mali svijet znanja smješten u jednoj zadarskoj palači.

Muzej ponuđen na prodaju

Godine 1832., Pellegrini-Danieli nudi zbirku na prodaju tek osnovanom Narodnom muzeju u Zadru (Museo Nazionale), ali materijal zbog nedostatka procjene nije otkupljen.

Grof Casimiro de Pellegrini-Danieli objavio je katalog zbirke u kojemu je otvoreno naveo da se zainteresirani kupci mogu obratiti vlasniku radi kupnje cijeloga muzeja ili pojedinih predmeta. Muzej je tada prestao biti zamišljen kao trajna obiteljska ostavština. Kipovi, slike, knjige i rijetkosti postali su roba na starinarskom tržištu. Na kraju je zbirku kupila obitelj Cernazai iz Udina za 4200 fiorina. Izvori se ne slažu potpuno oko godine kupnje. U Sabalichevu i Bianchievom opisu pojavljuje se 1840. godina, dok pojedini izvori navode da je u lipnju 1854. godine potpuno pripadala Cernazaiju.

Time je Museo Pellegrini praktično prestao postojati.

Popis glavnih predmeta sadržanih u Muzeju gospodina doktora Casimira de Pellegrinija-Danielija u Zadru*

Ovaj Muzej sadržava više od 300 predmeta, ne računajući pojedine ulomke. Među njima su kolosalni kipovi, kolosalne biste, kipovi manjih dimenzija, biste, natpisi i kamene ploče s latinskim, grčkim i hebrejskim znakovima, najvećim dijelom antičkoga podrijetla.
I. Kolosalni kipovi
Među kolosalnim kipovima od grčkoga salinskog mramora, izrađenima grčkim dlijetom, osobito se ističu:
Julije Cezar, visok približno osam stopa
August, visok šest i pol stopa
Tiberije Klaudije, visok sedam stopa
Sabina, visoka pet i pol stopa
Marko Tulije Ciceron, visok šest stopa i tri palca
Faustina Mlađa, visoka šest stopa
Agripina, Neronova majka, visoka pet i pol stopa
još jedan nepoznati kip, visok tri stope
II. Kipovi manjih dimenzija
Eskulap, Kupid, dvije Sibile, dva Maura, Škrtost i Darežljivost.
III. Kolosalne biste
Bakho, Didona, dvije Faustine, Junije Brut, Homer, Platon, četiri grčka filozofa, jedan gladijator, Marko Aurelije i druge nepoznate osobe.
IV. Manje biste
Među više od stotinu bisti manjih dimenzija osobito se ističu:
Tit, Hadrijan, Agripina Mlađa, Laokont, Mars, Platon, umirući Aleksandar, Cerera, Heraklit, Seneka, dva grčka filozofa izvanredne izrade te mnoge druge još uvijek nepoznate osobe.
Tu su i cjeloviti likovi Dijane i Andromede.
V. Mramorna skupina
Jedna skupina od kararskoga mramora prikazuje Eneju kako bježi iz zapaljene Troje, noseći na ramenima oca Anhiza. Anhiz u jednoj ruci drži kućne bogove Penate, a za njima ide mali Jul.
VI. Djela novije izrade
Dvije biste novije izrade s figurativno ukrašenim antependijima: prva prikazuje svetoga Jeronima, a druga svetu Mariju Magdalenu.
VII. Brončani kipovi
Pet malih brončanih kipova, od kojih četiri predstavljaju četiri elementa.
VIII. Ostale starine
Nekoliko etruščanskih vaza, druge žare za pepeo, oružje, oruđa i antički idoli.
IX. Prirodoslovna zbirka
Vrlo velik broj predmeta koji pripadaju prirodoslovlju, poput crnih i crvenih koralja, morskih biljaka, okamina i sličnih predmeta.
X. Knjižnica
Zbirka talijanskih, latinskih i francuskih knjiga, među kojima se nalazi i znatan broj starih izdanja glasovitih autora iz različitih područja.
XI. Numizmatička zbirka
Zbirka rimskih medalja odnosno kovanica, najvećim dijelom bakrenih, koja broji približno tisuću primjeraka.
XII. Zbirka slika
Zbirka slika, velikim dijelom djela poznatih slikara.

Zadar, 15. travnja 1839.
Casimiro de Pellegrini-Danieli

*Katalog tiskan u tiskari Demarchi 1839. godine (Bianchi, Zara Cristiana)

Pietro Cernazai bio je obrazovan i imućan kolekcionar koji je u Udinama već posjedovao veliku zbirku starina. Nabavljao je predmete na tržištu umjetnina, ali i s vlastitih posjeda na području Akvileje. Zadarska zbirka Pellegrini–Danieli postala je jedan od najvažnijih dijelova njegova muzeja. Poznata je i detaljna korespondencija Francesca Salghetti-Driolia sa Cernazaijem o ovoj zbirci i njenim vrijednostima.
Ipak, ni ondje nije dugo ostala cjelovita. Nakon Pietro­ve smrti 1858. godine, kada je podlegao velikim boginjama, zbirku je naslijedio njegov stariji brat, svećenik Francesco Maria Cernazai, koji se za starine nije zanimao poput Pietra. Nakon njegove smrti predmeti su pripali Nadbiskupskom sjemeništu u Udinama. Već je tada bilo očito da iz Zadra nisu stigli svi predmeti navedeni u starom katalogu. Francesco Cernazai zapisao je da njegov brat pri preuzimanju nije pronašao neke stvari koje je prethodno bio vidio u kući Pellegrini.

Zbirka je prodana za 4200 forinti, iznos za koji se u ono vrijeme mogla kupiti vrijedna gradska kuća ili manja palača. Bila je to svota jednaka godinama zarade običnoga radnika.

Dio zbirke, dakle, nestao je ili je prodan još prije njezina konačnog odlaska iz Zadra. Neke biste ostale su u gradu i poslije bile postavljene u zadarskom Javnom perivoju. Drugi su predmeti završili u privatnim kućama, a njihov se trag postupno izgubio.

Nadbiskupsko sjemenište u Udinama odlučilo je početkom 20. stoljeća zbirku prodati.
Na dražbama održanima 1900. i 1901. godine nekoć jedinstveni zadarski muzej rastavljen je na dijelove. Kipovi, natpisi, slike, staklo, keramika, novac i drugi predmeti krenuli su prema različitim europskim muzejima i privatnim zbirkama.
Dio natpisa, stakla i keramičkih predmeta završio je u Nacionalnom arheološkom muzeju u Cividaleu. Ostala se građa danas nalazi u Veneciji, Akvileji, Milanu, Kopenhagenu i drugim gradovima. Pojedine slike iz nekadašnje zadarske zbirke završile su u velikim svjetskim muzejima.
Jedna slika Navještenja iz 14. stoljeća, koja je preko zbirki Manin dospjela u kuću Pellegrini, zatim Cernazaiju i sjemeništu u Udinama, prodana je na milanskoj dražbi 1900. godine. Nakon boravka u privatnoj zbirci u New Yorku, 1996. godine kupio ju je Louvre.

La Vierge de l'Annonciation (Navještenje) iz zbirke Pellegrini-Danieli. Giovannetti Matteo dit aussi Matteo di Giovanetto, (Viterbe, 1300 ? - Rome, 1368 /1369)

Povratak eksponata u Zadar

Kada je 1893. godine odlučeno da crkva sv. Donata postane sjedište zadarskoga arheološkog muzeja (do 1877. bila je sjedište vinarskog društva, a nakon toga započelo je preuređenje crkve), u nju su počeli pristizati rimski i srednjovjekovni kameni ulomci, natpisi i drugi nalazi. Među njima se našlo i nekoliko predmeta koji su izvorno pripadali zbirci Pellegrini-Danieli, a koji su vraćeni iz Udina. Najvažniji korak poduzet je tijekom rasprodaje zbirke 1900. i 1901. godine. Arheološki institut u Beču otkupio je dvadesetak kiparskih djela kako bi ih vratio Arheološkom muzeju u Zadru.
Kipovi Augusta i Tiberija te dva bezglava kipa ostali su u Veneciji do 1928. godine, kada su kao privremena posudba poslani u Zadar, gdje su zatim ostali trajno. Neki od velikih kipova potom su postavljeni u muzej sv. Donata da bi nakon uklanjanja okolnih kuća uz sv. Donat početkom 30-ih godina bili postavljeni u lapidariju ispred muzeja. Godine 1961. sklopljen je sporazum između Republike Italije i Federativne Narodne Republike Jugoslavije, kojim je određeno da četiri kipa ostanu u zadarskome muzeju, zajedno s drugim dalmatinskim starinama koje su u međuvremenu bile kupljene na dražbi zbirke Cernazai.

Lapidarij ispred muzeja sv. Donata. Arhiv: Retro Zadar

Današnji Arheološki muzej Zadar među posebno vrijednim predmetima svoje antičke zbirke ističe četiri carska kipa iz Nina. Oni su preživjeli nestanak obiteljskoga muzeja, prodaju i rasipanje zbirke te danas predstavljaju jedan od najvažnijih ostataka nekadašnje Galerije Pellegrini-Danieli.

Akefalni carski kip ispred sv. Donata. Dio nekadašnje zbirke Pellegrini-Danieli. Arhiva: Retro Zadar

Sudbina kuće Pellegrini-Danieli

Nestankom zbirke, kuća u Ulici Turaka izgubila je svoju najpoznatiju ulogu. Ipak, i dalje je gradu služila u svrhu promicanja kulture pa je 1897. godine dr. Cesare de Pellegrini nesebično ustupio vrt kuće za izgradnju amfiteatra – ljetne Arene Vitaliani za gotovo 800 gledatelja. Ondje su nastupale dramske, akrobatske i konjičke družine, a prostor je postao jedno od omiljenih zadarskih ljetnih okupljališta.

Calle dei Tribunale oko 1895. godine i kuće s lijeve strane kojih više nema (Tombolani, Federici, Bortolazzi). Arhiva: Retro Zadar

U dvorištu su se još mogli vidjeti tragovi stare arhitekture: kolonada s lukovima, kruna zdenca i ukras s prikazom zmaja. U vrtu su se nalazile niše, balustrade i različiti arhitektonski ulomci, od kojih su neki preneseni u zadarski muzej. Rušenjem svih starih kuća u Calle dei Tribunali 1901. godine (kuće Tombolani, Federici, palača Bortolazzi i najzapadnija Pellegrini-Danieli) i izgradnjom novog sudskoga kompleksa prostor je potpuno promijenjen, a o slavnoj kući, muzeju Danieli-Pellegrini, danas pronalazimo samo pokoju riječ u stručnim tekstovima.

Obitelji Pellegrini i Danieli, Fondra-Ferra kao i mnoge druge koje su nekoć pripadale najuglednijem krugu zadarskoga društva danas su gotovo nestale iz gradskoga pamćenja. Njihove kuće više nema, a njihova se prezimena u Zadru jedva i spominju. Kipovi, umjetnine, vrijedna arhitektura ili zapisane uspomene ipak su nadživjeli svoje vlasnike i nastavili putovati kroz stoljeća. Buduće generacije i generacije Zadrana svjedočit će tako samo istinskim vrijednostima stvaranim na ovom povijesnom putu, dok će zahvati vođeni tek trenutačnom materijalnom koristi prije ili poslije izgubiti smisao i nestati iz gradskoga pamćenja, kao što će iz pamćenja nestati njihovi kratkovidni autori.