Bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin

Povijest bastiona Moro

Tijekom duge i dinamične povijesti strateški idealno smještenoga grada Zadra, velika je pozornost bila usmjerena na njegovo utvrđivanje. Noviji načini ratovanja i upotreba novijih tehnologija zahtijevali su osuvremenjivanje utvrđivanja gradova. U vrijeme Mletačko-turskog rata (1537. – 1540.) nad Zadrom se nadvija neposredna ratna opasnost, pa u grad dolazi veronski graditelj i glavni inženjer Mletačke Republike Michele Sanmicheli u ulozi projektanta. Novi projekt, između ostalog, uključuje i izgradnju triju bastiona. Godine 1574. dovršen je sjeveroistočni bastion, koji je od 1592. g. nosio naziv Bastion Sv. Marcele prema titularki redovnica benediktinki koje se nakon rušenja njihova samostana u Ninu 1492. godine sele u Zadar na prostor navedenog bastiona. Kasnije, u 18. stoljeću, preimenovan je u Bastion Moro prema mletačkom generalnom providuru Benedettu Moru.

Zadarski bastioni s vremenom gube svoju prvotnu obrambenu funkciju, pa su neki od njih tijekom 19. stoljeća, na sveopće zadovoljstvo gradskog stanovništva, koje je čeznulo za otvorenim i za razonodu ugodnim zelenim javnim površinama, prenamijenjeni u vrtove i perivoje. Prvi takav perivoj na mjestu Bastiona Grimani (danas Perivoj kraljice Jelene) otvara se 1829. godine. Da je i Bastion sv. Marcele (Bastion Moro) iskorišten u iste svrhe, svjedoči i zadarski publicist Coen Gastone, koji prenosi vijest da je 1. svibnja 1864. godine uz pratnju glazbe ovdje otvoren novi vrt te malen, ali dobro opremljen kafić u vlasništvu Antonija Cosmacendija.

Mali perivoj. Prikaz iz 1864.g.

Vrt među stanovništvom postaje poznat kao „Mali perivoj”. Osim šetnica i kafića, na krajnjoj sjeverozapadnoj strani nalazila su se i dva osmerokutna paviljona s karakterističnim gotičkim otvorima te ledana. Nju na mjestu umjetnog brežuljka nekoć korištenog za artiljeriju (cavaliere) 1863. godine gradi obitelj Cosmacendi, u čijem se vlasništvu nalazila i susjedna, vremenom proširivana, tvornica za proizvodnju likera.

Od Malog se perivoja, zbog gradnje palače obitelji Cosmacendi 1877. godine i kasnijega stambeno-gospodarskog objekta obitelji Salghetti-Drioli 1891. godine, do danas sačuvao samo mali sjeverozapadni dio.

Spojni bedem Nani-Dolfin

Spojni bedem Nani-Dolfin i Bastion Moro prije 1891.godine, Foto. Burato.

Na početnoj fotografiji ovog teksta, koja prikazuje kako to mjesto izgleda danas i kako je izgledalo oko 1892. godine, može se primijetiti cesta koja danas ne postoji, a spajala je bastion Moro i bastion Grimani (današnji Perivoj kraljice Jelene Madijevke).

Bastion Moro i spojni bedem lijevo od bastiona, oko 1900.g.

Cesta je išla preko spojnog bedema Nani-Dolfin, izgrađenog sredinom 16. stoljeća. Dobio je ime prema tadašnjem zadarskom knezu Naniju i gradskom kapetanu Dolfinu. Vanjska linija spojnog bedema išla je preko zapadnog dijela bivše Tehničke škole (današnje zgrade SEP)! Spojni bedem srušen je 1907. godine kako bi se izgradila cesta podno bastiona Moro.

Rušenje bedema Nani-Dolfin, 1907.g.

Na katastarskim mapama iz početka 19. stoljeća vidi se kako je dio grada oko bastiona Moro bio potpuno drukčiji od današnjeg. Nakon rušenja spojnog bedema nasuta je uvala i započeta je izgradnja zgrade za obrte i zanate (bivša Tehnička škola), koja je dovršena 1910. godine.

Bastion Moro (sivo). Spojni bedem Nani-Dolfin (žuto). Pozicija bivše Tehničke škole (plavo). Dio katastarskog plana oko 1825. g.

U nastavku donosimo još nekoliko fotografija na kojima se vidi Bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin:

Veslački klub ispred spojnog bedema, oko 1900. g.

Zanimljivost na ovoj fotografiji veslača je reljef s dva grba (obitelj Nani i Dolfin) na bedemu desno gore. Taj reljef premješten je nekih 100 metara južnije i sada se nalazi sjeverno od ulaza u ledanu s natpisom: IL MUNICIPIO DI ZARA DEMOLITA LA CORTINA NANI DOLFIN PER CUI FU QUI MURATO IL SECOLAR RICORDO APERSE QUESTA VIA FRA I BASTIONI MORO E GRIMANI ANNO MCMVII (OPĆINA ZADAR SRUŠILA JE ZID NANI DOLFIN TE JE, UZ UZIDANU STOLJETNU SPOMEN-PLOČU, OTVORILA OVU ULICU IZMEĐU BASTIONA MORO I GRIMANI GODINE 1907.). Na njemu se nalazi ploča i sljedeći natpis na latinskom koji datira iz druge polovice 16. stoljeća:
"Dok je grof Francesco Nani bio upravitelj, a Girolamo Dolfin kapetan, po odluci republike podignuta je ova obrana."

Na fotografiji Franza Laforesta iz 1880. g., s pozicije utvrde Fortini, dobro se vidi bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin.

Franz Laforest, Zara, 1880.g.

I uvećani isječak:

Bastion Moro i bedem Nani-Dolfin, Foto: Franz Laforest, 1880.g.