Car Franjo Josip I. u Zadru 1875. godine

U subotu 10. travnja 1875. godine, nešto nakon 10 sati ujutro, u sklopu svojih službenih obilazaka teritorija Monarhije u Zadar je stigao car Franjo Josip I. U Dalmaciji je boravio od 10. travnja, kada je došao u Zadar, pa sve do 12. svibnja, kada je završio svoje putovanje posjetom dalmatinskim otocima. U tih 30 dana posjetio je redom mjesta:

Pulu, Zadar, Rab, Pag, Benkovac, Karin, Obrovac, Šibenik, Skradin, vodopad Krke, Knin, Vrliku, Sinj, Muć, Drniš, Siverić, Trogir, Split, otok Brač, Omiš, Makarsku, Klis, Trilj, Imotski, Zagvozd, Vrgorac, Opuzen, Metković, Klek, Slano, Ston, Gruž, Dubrovnik, Lokrum, Kotor, Meljine, Lastovo, Budvu, Risan, Dragalj, Herceg Novi, Konavle, Cavtat, Mljet, Orebić, Korčulu, Trpanj, Jelsu, Starigrad, Milnu, Hvar, Komižu i Vis.

U nekim se mjestima zadržao dulje i u njima prespavao, a neke je samo posjetio u kratkim izletima.

Već dan prije dolaska cara u Zadar ispred zadarske rive usidrili su se oklopnjača Kaiser, brod Radetzky, korveta Frunsberg i topovnjača Nautilus. Sutradan ujutro stigli su jahta Fantasia i brod Gargano, a carska jahta Miramar doplovila je nešto nakon 10 sati. Bio je to novi željezni brod dužine 82 metra, sagrađen 1872. godine u Londonu, s pogonom na paru preko bočnih kotača, nauružan dvama topovima kalibra 7 cm. Imao je više bogato namještenih salona, soba i radnih prostorija. Stotine brodica okružile su carske brodove uz rivu u namjeri da vide i pozdrave cara.

Carska jahta Miramar

Grad je bio veličanstveno ukrašen. Zapravo, grad se za posjet pripremao mjesecima pa je zbog dolaska cara nova riva uređena u rekordnom roku, a kasnije je i dobila ime po caru Franji Josipu I. Duž obale posložen je niz od gotovo 150 zelenih svodova s mnogobrojnim crveno-bijelim zastavama, a od rive prema Zelenom trgu napravljen je slavoluk s korintskim stupovima, ukrašen grbovima i simbolima, djelo poznatog majstora Guidicellija. Doček je to kakav se – kako kaže Narodni list u izdanju koje je izašlo nekoliko dana poslije – teško može opisati perom.

Na putovanju su cara pratili zadarski fotografi Nikola Andrović ljekarnik i Josip Marko Goldstein, koji su u Zadru 1876. godine izdali Album svjetlopisni s’ opisovanjem putovanja nj. vel. cesara kralja Frane Josipa I. kroz Dalmaciu godine 1875. Album je sadržavao 24 velike fotografije s prikazom mjesta i svečanosti u pojedinim gradovima.

Andrović, Goldstein. Dolazak cara u Zadar 1875.g.

Dolazak cara bio je najavljen sa 33 udarca iz topova sa bastiona Citadele.
U trenutku kada je Njegovo Veličanstvo dotaklo tlo na rivi, iz istih bastiona ispaljeno je još 33 udarca iz topova. Uz šator gdje se car iskrcao poredalo se 150 Novljana s načelnikom Buzolićem na čelu.

Rivom se orilo: „Živio!”, a mahanje šeširima i rupcima, grmljavina topova i veselo zvonjenje zvona stvorili su prizor koji će svima ostati urezan u sjećanju. Pozdravili su ga biranim riječima barun Rodić i načelnik Niko Trigari.

Dolazak cara u Zadar, Povjestni dnevnik, Zadar, 1878.

Nakon pozdravnog govora krenulo se preko Zelenog trga prema crkvi sv. Stošije. Pred katedralom je dobrodošlicu caru poželio nadbiskup Maupas. Nakon crkvenog obreda car je krenuo preko Kalelarge u namjesničku palaču, u kojoj je bio smješten.

Pregledao je počasnu satniju i pozdravljajući okupljene ušao u namjesničku palaču, što je bilo popraćeno paljbom iz topova. Velika carska zastava vijorila se na palači tijekom cijelog boravka Njegova Veličanstva u pokrajini.

Iako je neprestano padala lagana kišica, to nije sputalo tisuće ljudi da dođu u Zadar vidjeti i pozdraviti cara.

Car Franjo Josip I. oko 1910. godine

U namjesničkoj palači na večeri je bilo oko 45 uzvanika, a poznat nam je i meni. Servirala se juha à la Colbert, mali kolač od prhkog tijesta à la Périgord, brancin à la Béarnaise (u umaku Béarnaise), pečenka i file govedine à la Flamande (na flamanski način), file šljuke à la Talleyrand, veprova glava u želeu, sorbet, kopuni na bečki način, artičoke à la Lyonnaise (na lionski način), savarin à la Saint Honoré, Roquefort sir, sladoledi od marelica i čokolade i desert.

Nakon večere, negdje oko 20 h, krenuo je car kroz veličanstveno rasvijetljenu Kalelargu u kazalište na glazbenu zabavu a tamo ga je dočekala gotovo fanatična publika koja je neprestano prekidala početak programa. Kada je orkestar konačno mogao zasvirati, izveo je Carsku himnu koju su pjevali zborovi, ali bi publika nakon svake strofe ponovno počela sa ovacijama. Program je bio prilično raznolik, ali glavni dio programa bila je kantata napisana za ovu prigodu, koju su izveli zborovi filharmonijskog društva, a solističke dionice pjevali građani i građanke. Njegovo Veličanstvo je ostalo u kazalištu sve dok program nije završen, a zatim je, prolazeći osvijetljenim ulicama uz baklje, otišao u svoju rezidenciju. Počela je padati kiša i pokvarila opće osvjetljenje koje je bilo planirano.

Sutradan ujutro, nakon nedjeljne mise u crkvi sv. Šime, oko 12 h došao je na Ravnice, koje su za tu priliku bile posebno ukrašene, a okupilo se oko 5000 ljudi. Fotografija Goldsteina i Androvića s početka ovog teksta prikazuje svečanost na Ravnicama, a u pozadini se vide neki dijelovi grada.

Nakon Ravnica uputio se svojim parobrodom na izlet na Ugljan i Pašman dok ga je mnoštvo građana pratilo na parobrodu Adria. S izleta se vratio oko 18 sati te nakon večere odlazi u šetnju gradom, koji je za tu priliku bio posebno osvijetljen.

Opet je posjetio kazalište, u kojem je bio izveden Verdijev Krabuljni ples.

U ponedjeljak ujutro u 7 sati opet je posjetio Ravnice i pogledao vojničku smotru, a potom kočijom otišao do Arbanasa i učiteljske škole.

Od posebne je važnosti bio posjet cara Učiteljskoj školi u Arbanasima jer, kako piše Narodni list, u našoj hrvatskoj zemlji, nema zavoda koristnijega niti znamenitijega od onoga, gdje se rađaju i uzgajaju budući prosvjetlitelji našega naroda.

Učiteljska škola u Arbanasima, 1903.g.

Na slici je učiteljska škola koja je sada dio bivše tvornice duhana te joj je nadograđen zapadni dio. Pozicija na retrozadar.com

Učiteljska škola je, kao i cijeli grad, bila posebno svečano uređena. Car se u svakom razredu zadržao desetak minuta te poslušao učitelje i učenike. U glazbenoj sobi mu je na glasoviru i velikom broju gudačkih instrumenata odsvirana carevka. Obišao je sve prostorije škole i divio se uređenosti cijelog prostora. Rekao je da ne pamti u državi ukusnije i zgodnije učiteljske zgrade. Nakon nešto manje od dva sata krenuo je natrag prema gradu.

Na povratku je svratio do knjižnice Paravia, tvornice ružolina Salghettija i Luxarda, vinarskog društva, posjetio crkvu sv. Krševana, sv. Donata, sv. Ilije itd.

Prenoćio je na svom parobrodu pa ujutro krenuo na izlet prema Pagu i Rabu. Vratio se opet u Zadar pa kočijom obišao Benkovac i Obrovac te sutradan napustio Zadar i krenuo put Šibenika na nastavak svog 30-dnevnog posjeta Dalmaciji.

Franjo Josip I. (1830. – 1916.) bio je jedan od najdugovječnijih europskih vladara, car Austrijskog Carstva i kasnije Austro-Ugarske Monarhije. Na prijestolje je stupio 1848. godine tijekom revolucionarnih previranja u Europi i vladao 68 godina. Njegova vladavina obilježena je brojnim izazovima, uključujući nacionalne sukobe unutar višenacionalnog carstva, modernizaciju države te vojne poraze poput onih u bitkama kod Solferina (1859.) i Königgrätza (1866.). Godine 1867. proveo je Austro-Ugarsku nagodbu, čime je stvorena dualna monarhija s jednakim pravima za Austriju i Ugarsku, što je stabiliziralo carstvo. Franjo Josip bio je poznat po svojoj radnoj etici i konzervativnim pogledima. Njegov osobni život bio je obilježen tragedijama, uključujući samoubojstvo njegova sina i nasljednika Rudolfa te ubojstvo supruge, carice Elizabete („Sisi”). Njegova smrt 1916. godine usred Prvoga svjetskog rata simbolizirala je završetak jedne ere. Austro-Ugarska Monarhija raspala se ubrzo po završetku rata, što je označilo kraj vladavine Habsburgovaca u Europi.