Ulica Svete Marije
Danas, kada prolazim Forumom uz crkvu sv. Donata, uvijek zamišljam neko drugo vrijeme i prostor. Stojiš ispred Donata, turisti sjede na kamenim stubama i – fascinirani prizorom ili možda težinom povijesti – fotografiraju „selfije“ ili zauzimaju poze ispred ostataka rimskog foruma ili te neobične rotonde. A samo nekoliko desetljeća prije sve je izgledalo potpuno drukčije. Prije 1930. godine Donat se uopće nije mogao vidjeti od okolnih kuća, koje su ga ljubomorno skrivale. Tek tada odlučeno je da se omogući pogled na tu jedinstvenu građevinu, pa su okolne zgrade srušene kako bi se pokazala njezina ljepota.

Zamišljam kakav je život mogao biti na Piazzi delle Erbe u neko jutro 30-ih godina, samo desetak godina prije Drugog svjetskog rata. Od ranog jutra trg je bio popunjen štandovima do posljednjeg mjesta. Friška domaća verdura iz okolice Zadra, voće iz Ravnih kotara, tuke i kokoši, janjetina na izlozima, žamor i galama dok se pregovara oko cijene... Svaki prodavač tvrdi da je baš njegovo maslinovo ulje najbolje u gradu i svi se hvale svježim jajima, upravo jutros skupljenima iz kokošinjca.
S Piazze delle Erbe mnoštvo s punim košarama u rukama odlazi prema Ulici sv. Marije (današnja Ulica Madijevaca). Idem za njima, nestrpljiv da vidim što se sve nudi u ulici koja se protezala do suda.

Odmah na početku, s desne strane, trgovina mješovitom robom braće Pelliccetti s vrlo uočljivim natpisom nudi sve što nisam vidio na piazzi. Nevjerojatno mi je koliko je sve drukčije danas. Sve te zgrade iz 30-ih godina, pored kojih u mislima šetam, danas više ne postoje. Na njihovu je mjestu danas veliki prazan prostor ogoljenog rimskog foruma, turistička atrakcija, iako se meni čini da su se upravo tu nekad nalazila najvažnija mjesta svakodnevnog života.
Ulazak u Ulicu sv. Marije kao da je rezerviran za mesnice. S ugla kraj trgovine Pelliccetti vidim ih četiri! Tu su Pontelli Antonio, Treveri Anna i Galioppi Vincenzo s desne strane i Natale Zdrilich s lijeve strane. Odmah do njega vrijedno radi frizer i brijač Baronè Francesco. Mala uličica desno vodi do Piazzette San Lucca, malog trga koji je dobio naziv po crkvi koja je tu nekoć bila, ali ja nastavljam dalje do križanja s Calle Papuzzeri.
Nicolò Predonzan s desne strane prodaje prehrambene proizvode, malo prije ulice Boara, na mjestu gdje je Pietro Marčetić još od sredine 19. stoljeća imao poznatu trgovinu hranom. S lijeve strane, odmah do ugla s Calle Papuzzeri, vidim trgovinu pozamanterijom Simeona Šimunova. Vodopia Simeone u svojoj trgovini odmah do Predonzana drži malu željezariju, ali i opremu za ribolov, a gle čuda – tu je još jedna mesnica, ona Simeone Zanelle.
Na kavu mogu stati u bar Calypso, koji se nalazi u kući do Calle Papuzzeri. Na tom križanju imam osjećaj kao da sam u drugom gradu. Sve je nestalo osim pročelja crkve sv. Marije, koje vidim malo naprijed lijevo, preko kovane ograde. S desne strane slijedi red spojenih zgrada s nizom trgovina i lokala. Danas je tu samo ono parkiralište koje gleda na južni zid sv. Marije, kao neki bezlični svjedok najvećih promjena našeg grada.

Tu je drogerija Devetak Pina i trgovina mješovitom robom Giuseppea Baronea. Malo naprijed nalazi se i ljekarna Carla Kiswardaya. Da, to je onaj Kiswarday koji je kasnije život posvetio Padru Piju nakon što ga je upoznao sredinom 1930-ih, te se preselio u San Giovanni Rotondo, gdje je 9. siječnja 1940., zajedno s Pijom, osnovao odbor za izgradnju bolnice Casa Sollievo delle Sofferenze (otvorene 5. svibnja 1956.) i postao njezin blagajnik.
Nastavljam dalje prema sudu, a miris Babićeve slastičarne polako nadjačava mirise mesnica, koje su vjerojatno znale kvariti doživljaj. Odmah do Babića nalazi se poznati fotografski studio Biaggio Cigliana na istom kućnom broju 15. Tu me znatiželja vuče u portun u kojemu su ostakljene vitrine s fotografskom opremom. Zastajem pred izlogom, očaran novim modelima Voigtländer Besse, fotoaparata zadnje generacije, a prodaju se i filmovi za kamere. Cigliano je zastupnik za radioaparate Telefunken, pa se i to čudo može vidjeti u izlogu. Sve se to reklamiralo u dnevnim novinama.


Do njega Benedetti nudi tkanine i pozamanteriju, a Jadrijev Antonio ima još jednu trgovinu mješovitom robom. Nekoliko godina prije, zadarski uglednik Manfredo Persicalli na tom mjestu imao je svoju manufakturu namještaja i umjetničkih predmeta, koje je prodavao na Calle Largi.

Dolazim do zanimljive ulice – Calle Ciprianis ili današnje ulice Vladimira Papafave, gdje donekle prepoznajem pročelje zgrade nasuprot crkve sv. Marije. Na uglu je danas café-bar, a tada, 30-ih godina, Brčić je imao svoju drogeriju na kućnom broju 19. Na istom broju, odmah do njega, Benevenia Teresa prodaje prehrambene proizvode. Nekoć je na tom mjestu stajala trgovina prehrambenih proizvoda i delikatesa Cristoforo Mazzocco. Bila je to "...trgovina uređena s elegancijom i otmjenošću: veliki kristali, prostrani mramorni pultovi, izlozi opskrbljeni svakom mogućom gastronomskom finoćom i izvrsnim vinima, natpisi u zlatnim slovima – sve je to činilo sklad dostojan velikoga grada. Osobito navečer, nova trgovina, koja je u dnu imala i ured, izgledala je prekrasno."


Hodam dalje prema sudu. I tada su se, kao i danas, u toj ulici mogle kupiti cipele, a za to se pobrinuo Vaccato sa svojom poznatom trgovinom. Na istom broju 21 nalazila se i tipografija Schönfeld, u kojoj je proizvedeno toliko lijepih razglednica grada. Moglo se promijeniti i valutu kod Ernesta Dura. S lijeve strane, uz samu crkvu sv. Marije, mali prozorčić – kažu da tu redovnice prodaju izvanredno vino i ocat.

Nešto prije križanja s ulicom Jadre, s lijeve strane, blistao je prekrasan izlog knjižare Pirih. Zbunila me ulica Jadre, jer je u ono doba krivudala malo drukčije nego danas. Ispred knjižare mala skupina djece znatiželjno gleda eksponate i pažljivo složene artikle: nalivpera u raznim bojama, pribore s urezanim natpisom „Hardtmuth“ i ostala pomagala za crtanje. Miris pribora i novih knjiga širio se i na ulicu te podsjećao na današnje odlaske u knjižare. Do Piriha je bila poznata trgovina voštanim svijećama braće Petriccioli-Salghetti koja postoji još od početka 19.stoljeća.
Dolazimo do skretanja u ulicu Nassi ili današnju Poljanu Požarišće. Malo prije završetka Ulice sv. Marije, s desne strane, trgovina obuće i odjeće Cecconi Riccarda i trgovina duhanom Gradischer Carle. Nicolich Laerte prodaje opremu za kućanstvo i kućanske aparate, a nekoliko godina prije bio je tu Ivančevićev bar „Zara”.
Izlazim na Calle del Tribunale. Ovdje je sve slično kao i danas. Zgrada suda i zgrade nasuprot nje ostale su gotovo iste, a opet – drukčije.

Vraćam se u današnje vrijeme i šetam natrag prema Forumu. Sve izgleda tiše i urednije, ali u glavi mi još odzvanjaju nazivi dućana, mirisi pekara, žamor cjenkanja i obuzima me neka nejasna nostalgija. Lakše bi bilo da sve to nije nestalo pod silinom bombi, da su promjene nastale voljom trgovaca i stanovnika.
Toliko života, ljudskih sudbina, nadanja, malih i većih priča svakog od njih... Ničeg više nema. Nema ni većine zgrada, a ni ljudi koji su u njima živjeli. Ostaje nam samo nekoliko fotografija i sjećanja na emocije onih koji su bar jednom prošetali ovim zauvijek izgubljenim dijelom grada.


- 1. Časopis Il Dalmata. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
- 2. Časopis Narodni list. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
- 3. Guida generale di Trieste e commerciale della Venezia Giulia, Fiume, Sebenico, Zara. 1941. Internet Archive, https://archive.org/.
- 4. Aldo Andri, Zara el Stradario de la Nostalgia, Zara, 5, Ancona, 1988.
- 5. Sabalich, Giuseppe. Guida Archeologica Di Zara. 1897. Internet Archive, https://archive.org/.
- 6. Detoni, Sereno. La piccola pubblicità nei giornali di Zara dal 1919 al 1943 = Mali oglasi u zadarskim novinama od 1919. do 1943. Zadar: Comunità degli Italiani di Zara = Zajednica Talijana Zadar, 2007.
- 7. Bambara, Gino. La mia Zara. Edizioni del Moreto. 1987.
- 8. A. Seferović, Photographia Iadertina, Kapitol – Zagreb, 2009.
- 9. Talpo, Oddone; Brcic, Sergio. Vennero dal cielo: 185 fotografie di Zara distrutta 1943–1944. Trieste: Libero Comune di Zara in Esilio – Delegazione di Trieste, 2000.

Ravnice: od vojnih podzemlja do sportskog srca Jazina
Danas je teško zamisliti da je prostor oko Jazina, kojim svakodnevno prolaze automobili, šetači, djecana putu do škole i sportaši, nekoć...

Grand Hotel
Dok je Europa bila u srcu razdoblja Belle Époque, Zadar nije stajao po strani. U njemu su se, u stilu tog blistavog doba, događale značajne...

Bastion Moro i spojni bedem Nani-Dolfin
Zadarski bastioni postupno su gubili obrambenu funkciju te su u 19. stoljeću prenamijenjeni u zelene površine. Bastion Sv. Marcele (kasnije...

Kavana Central: Od raskoši do sjećanja
Nekadašnja Kavana Central i dalje živi u uspomenama Zadrana, kako u svojoj prvotnoj, raskošnoj verziji, tako i u svim kasnijim oblicima....

Povijest kavana u Zadru
Gledajući Zadrane i njihov stil, Pierre Bauron još je 1888. godine pomislio da je u nekom gradu u Italiji ili na jugu Francuske. Sličan...

Parobrodi zadarske luke na fotografijama i razglednicama
Na mnogo razglednica i fotografija iz svih razdoblja česti su motivi stare i nove rive te brodovlja uz njih i to nije slučajno. Brodovi su...

Od barke i parobroda do zadarskog mosta
Nakon 1868. godine Zadar se razvija izvan zidina, a potreba za boljom prometnom povezanošću vodi prema planiranju mosta između stare jezgre...

Dogradnja zvonika katedrale sv. Stošije krajem 19. stoljeća
Kako je Zadar, između tradicije i suvremenosti, dovršio stoljećima nedovršeni zvonik katedrale (1452.–1894.)

Povijest zadarskih hotela
Od prenoćišta do Grand Hotela i Bristola: kako je Zadar u 19. i početkom 20. stoljeća gradio modernu turističku ponudu, hotele i gradski...

Zadarske arene i amfiteatri - povijest improviziranih kazališta
Otkrijte povijest zadarskih ljetnih arena, popularnih pozornica na kojima su se okupljale tisuće gledatelja željnih kazališta, opere,...

Kino Radium i počeci kinematografije u Zadru
Pomisao na stari Zadar, onaj Zadar u kojem se Kalelargom šeta u večernjim satima prema Teatru Verdi na neku operu iz programa tog dana, u...

Eugenio Godnig – zadarski poduzetnik i inženjer
Eugenio Godnig u Zadar nije stigao kao slučajni došljak, već kao talentirani inženjer i poduzetnik s jasnim motivom, ali i mogućnostima da...

Šetnja gradom 1830. godine
Ljetna šetnja Zadrom 1830.: ulazak kroz Erizzova vrata i stroge kontrole, prolaz bedemima i uskim ulicama do bučne Piazze dell’Erbe,...

Alvise Zola i zaboravljeni gradski kažnjenici
Priča o zadarskim travagliatorima, prisilnim radnicima i zatvorenicima koji su kroz stoljeća čistili ulice, gradili utvrde i živjeli pod...

Mate Pavac – tihi dobročinitelj koji je Zadru darovao Bolnicu sv. Mateja
Tihi zadarski dobrotvor Mate Pavac darovao je svoje bogatstvo za izgradnju ustanove koja će se brinuti o onima kojima to najviše treba....

Tajna imena Trga Dellaurana: zadarski geniji renesanse i trag nestalog trga
Jedan lijepi trg u Zadru nekoć se zvao Dellaurana. Iza tog imena skrivala se fascinantna priča o dvojici iznimno važnih umjetnika – braći...

Car Franjo Josip I. u Zadru 1875. godine
U subotu u 10.travnja, 1875.godine, nešto nakon 10h ujutro, u Zadar je stigao car Franjo Josip I u sklopu svojih službenih obilazaka...

Šetnja izgubljenom Kalelargom
Zaronite u povijest Zadarske Kalelarge prije Drugog svjetskog rata! Otkrijte kako je glavna zadarska ulica, epicentar života s preko 70...

Izgubljeni zadarski muzej: zbirka Pellegrini–Danieli
Priča o kući Pellegrini-Danieli u Zadru i znamenitom privatnom muzeju antičkih kipova, knjiga, novca i umjetnina rasutih diljem Europe.