Šetnja izgubljenom Kalelargom

Prije razornih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu zadarska Kalelarga bila je iznimno živahno središte grada. Kalelargu je netko nazvao Duguljasti salon ili Il salotto bislungo. Ona nije bila samo ulica, Kalelarga je bila Zadar. Cijeli grad, u tužnim i u sretnim danima, oslanjao se na Kalelargu. Bila je epicentar društvenog i gospodarskog života. Tu je poslovalo oko 80 lokala, čineći je jednim od najprometnijih i najraznovrsnijih mjesta u Zadru. Svaki dio ulice nudio je nešto novo, od trgovina do uslužnih djelatnosti.

Proučavanjem arhivske građe, raznih časopisa, knjiga, priča starih Zadrana i starih planova grada, došli smo do popisa većine lokala koji su se nalazili na Kalelargi. Iako ćemo danas reći „na Kalelargi“ za sve što se nalazi između crkve sv. Šime i Gospe od Zdravlja, to ipak nije tako. Kalelarga je dio koji seže od Narodnog trga pa do crkve sv. Stošije, a 40-ih godina, netom prije rušenja, bila je i kraća – sezala je do današnjeg Arheološkog muzeja. U tih par stotina metara smjestilo se prije rata oko 70 lokala s 90-ak raznih djelatnosti. Bilo je tu svega:

čak 9 malih trgovina duhanom, 7 brijača i frizera, 7 trgovina tkaninom i pozamanterijom, 5 trgovina rublja i mode, 4 trgovine bižuterije, 4 trgovine novina, 4 urara, 3 trgovine kožne galanterije, 2 parfumerije, 2 trgovine šešira i tako dalje…

Isječci malih oglasa. Detoni, Sereno. La piccola pubblicità nei giornali di Zara dal 1919 al 1943, Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru

Koliko puta smo šetali gradom i pitali se što je sve tu bilo prije rata, kakav se samo život odvijao na tim prastarim ulicama umornim od svih tih ratova i promjena.

Plan gradske jezgre 1940. godine. Arhiva RetroZadar.

Vratimo se na tren u mislima u 1940. godinu i prošećimo našom Širokom ulicom.

Gledajući s Narodnog trga, Kalelarga je na početku izgledala slično kao danas, ali samo izvana. Njezine zgrade bile su potpuno drukčijeg sadržaja.

Početak Kalelarge, izvor: Facebook grupa Stare razglednice i fotografije Zadra

Odmah s trga možemo primijetiti da nema više slavnog caffea Cosmacendi, ali se na njegovu mjestu nalazi muška krojačnica Carla Bozzija, neka manufaktura Nina Reattija i trgovina Simeona Bercicha s radiouređajima.

Hodajući prema kavani Central – koja je već tada poprimila izgled nove, moderne zgrade – s lijeve strane prolazimo pored tiskare Schönfeld, trgovine cipela Alda Zerauscheka, manufakture Böek i trgovine namještajem Manganelli, a s desne strane prvu smo ugledali Maršanovu trgovinu rubljem, tkaninom i modom na mjestu na kojem su se nekoliko godina ranije Zadrani sladili u pasticceriji Antonia Lose. Zatim dolazimo do urara Biassutia i cvjećara Bitnera. Cijelim putem prate nas istureni stakleni prozori. Rijetko ih vidimo u današnje vrijeme pa je njihov dalmatinski naziv žburt većini gotovo nepoznat. Sada ih u staroj gradskoj jezgri ima možda četiri ili pet. Osim što je služio zato da uhvati nešto više svjetla u ovim uskim uličicama, čini se da je žburt bio pogodan i za lakše promatranje života na ulici.

Kalelarga oko 1938. godine. U prvom planu trgovina namještajem te stara kavana Central. Lijevo gore jedan tipični prozor s Kalelarge.

Idemo malo naprijed i nailazimo na neko osiguravajuće društvo iz Milana pa poznatu trgovinu šivaćih strojeva Antonia Chicchia. Duhan bismo mogli kupiti u trgovini Bukczowski Felice i stižemo do kavane Central. Koliko samo života u ovih prvih pedesetak metara naše Kalelarge! Možda bismo popili kavu u Centralu razmišljajući kako li je samo par godina prije impresivno izgledala ta slavna kavana.

Nova kavana Central na razglednici iz 1941. g.

Miris kruha, pekarskih proizvoda i slastica iz Battare sigurno bi nas ponukao da krenemo dalje našom slavnom ulicom.

Grupa ljudi ispred slastičarnice Battara oko 1935. g.

Battarin lokal nalazi se odmah uz Central (tamo gdje je danas kavana Danica), a nasuprot njega pozornost nam privlači filmski plakat za novi film „Safari“, u kojem baš danas glumi zadarska filmska zvijezda Tullio Carminati, jer tu je Teatro Nazionale, jedino kino na Kalelargi, vlasnika Alda Meštrovića. Uz ulaz u kino vrijedno radi brijač Spinelli, a odmah nakon ulaza vidimo i Salone Napoletano Ernesta Russoa, omiljenu brijačnicu velikog broja Zadrana. Malo naprijed možemo kupiti novine i duhan kod Santoroa, a na kućnom broju 26 tepihe i tkaninu kod Egidia Gallessija.

Teatro Nazionale i Salone Napoletano. Izvor: Facebook grupa Stare razglednice i fotografije Zadra

S lijeve strane slastičarnica Battara, a s desne Teatro Nazionale, oko 1940. g.

Na križanju s današnjom ulicom Braće Vranjana (tada Zillioto) braća Tolja su u nekadašnjoj palači Borelli vodila banku osnovanu 1938. godine (Banco Fratelli Tolja postojala je u Italiji sve do 26. veljače 1968.), putničku agenciju i zastupstvo „Lloyd Triestino“. U istoj palači Borelli prethodno je bila djelovala Hrvatska knjižarnica, a i Hrvatska banka. S desne je strane Santoro Michele prodavao duhan i novine.

S desne strane na uglu nalazi se bivša Hrvatska knjižarnica, a kasnije banka braće Tolja

Nastavljamo dalje i odmah nakon križanja s lijeve strane, na kućnom broju 17, vidimo nekoliko lokala: tu je trgovina duhanom i novinama Romolo, urar Antonio Ivanišević, bižuterija Gilardija i sina, šivaći strojevi braće Tolja, brijačnica Giuseppe Zukar te odvjetnik Salghetti-Drioli. Malo naprijed je i poznata trgovina Detoni sa svim vrstama tkanine, a i osiguravajuća kuća nekog Delića. Desna nam strana Kalelarge nudi tkaninu i modu kod Babić Gisele, a i obuću kod Colussi Francesca. Na istom broju 22 Ceccconi prodaje putne kovčege i igračke.

U jutarnjim satima Kalelarga je puna života. Djevojke gledaju izloge, čuju se zvonca ulaznih vrata trgovine obućom. Poneki trgovac viri s vrata i kao da poziva kupce da vide novitete koje samo on ima. Iz brijačnica se čuju najnovije vijesti iz sporta, a mularija ionako nije imala pametnijeg posla nego trčati po ulicama, gurati neko kolo sa žicom ili raditi neke monade. Čini se kao da trgovci vode neku bitku u kojoj pobjedu nosi ljepši izlog. Kako kažu jedne novine iz tog vremena:

„Hvalimo trgovce koji znaju uskladiti vlastitu korist s gradskim ugledom i koji tako doprinose uljepšavanju našeg Zadra.”

Pogled na Kalelargu s palače Borelli oko 1890. g. Foto: T. Burato

Nastavljamo dalje uskom Kalelargom dok nam pozornost privlači miris kave i parfema. S lijeve nam je strane Jadrina ulica, a nešto prije nje i niz zanimljivih lokala: fotograf Spartaco Lepri koji je uz fotografske usluge nudio i strane cigarete, novine i duhan Costa, parfumerija Marini Francesco, kožna galanterija i rublje Pouchè Giovannija, sladoled Fratelli (koji se obavezno treba kušati) i kavana Vicenza Gambe. S desne nam strane duhan prodaje Cassanelli, a kraj njega brijač Benzoni Oreste usput prodaje i parfeme. Nešto naprijed je i drogerija Brcic Giorgia i Poglayenova trgovina, u kojoj se mogao kupiti fini kroj japanske svile, odijelo ili komplet posteljine.

Kalelarga na razglednici oko 1900. g.

Kalelarga oko 1938. g. Izvor: Zara e gli zaratini nei ricordi dell’esule Ulisse Donati

Kalelarga na razglednici iz 1909. g.

Sladoled Fratelli bio je upravo onakav kakvim ga svi opisuju – najbolji u gradu.

Nastavljamo prema kraju Kalelarge. Ovdje je ulica neobično uska. Ugao jedne zgrade isturen je prema sredini pa je ukupna širina Kalelarge ovdje samo nekoliko koraka i podsjeća nas na današnju Ulicu Madijevaca (pored crkve sv. Marije). S lijeve strane Ledwinka popravlja satove (poznat i po patentu za celuloidne igraće karte još iz 1897.), a uz samu Jadrinu ulicu Benevenia prodaje šešire i modu, a čini se da se mogla kupiti i perika. Nakon „Impero“ bara u kojem su se Zadrani naveliko međusobno kladili na nogometne utakmice, nailazimo na još jednog brijača i frizera – Sugliat Umberta.

Slijedi lokal Luigia Baucha, koji je na jednom mjestu imao trgovinu optikom, urarsku radnju i prodavao osiguranje. Bila je tu mjenjačnica Mandel, pogrebno poduzeće Denaro te Borinova ženska krojačnica „2000“. S desne je strane brijač i frizer (usput i prodavač duhana) Giuseppe Loss pa Nanijeva knjižara i stalni izvor revija i novina u Zadru. Nezaobilazna je i prodavaonica šešira Manetti Carla.

Pomalo sjetno dolazimo do kraja Kalelarge. Blizu smo ugla s Calle Papuzzeri (današnja Ul. Šimuna Kožičića Benje) i s lijeve strane primjećujemo posljednje izloge. Velika je tu trgovina Siega Luigia s kožnom galanterijom, tkaninom, rubljem i modom. Do nje Lidio Meštrović prodaje talijanske i strane cigarete, a na samom uglu nalazi se legendarna ljekarna „Due Fontane“ Giuseppea Bercicha, koja je imala dva ulaza, jedan na Kalelargi, a jedan iza ugla u Calle Papuzzeri.

Ilustracija kraja Kalelarge. U prvom planu farmacija Bercich. Izvor: La domenica, 1890.g. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru

Desno, na uglu Kalelarge s tadašnjom Via Roma, De Foscolo Anna prodaje tkaninu i kožnu galanteriju, a odmah uz nju je zlatar i draguljar Andretta Umberto.

Ukrašena Kalelarga u povodu dolaska talijanskog guvernera Dalmacije 1941. g., kolorizirano

Došli smo do kraja naše slavne ulice. Impresionirani živošću njezinih portuna i detaljno izrađenih drvenih izloga kakve je danas ostavio samo pokoji (nadamo se romantični) vlasnik, vraćamo se u današnje vrijeme. Druge se sada stvari prodaju na našoj lijepoj Kalelargi, jer starih zanata više nema. Satovi se više ne popravljaju, šeširi ne kupuju, roba se ne šiva, odjeća se kupuje u velikim centrima, a tkanine u veleprodaji izvan grada. Vrijeme neumorno ide naprijed, a tako bi bilo i da nije bilo bombi i gotovo potpunog uništenja svega što smo vidjeli.

A vidjeli smo ulicu koja je predstavljala raznolikost djelatnosti i priča, uklesanih u kamene ploče koje su svakodnevno svjedočile bogatom gradskom životu. Njezin nestanak nije bio samo uništenje zgrada, već prekid svakodnevnog života i jedne povijesti grada.

Srušena Kalelarga oko 1945. g.

Kalelarga oko 1945. g., Foto: Vice Stojan