Otvorenje Wagnerovog parka 1869. godine
Sve je zapravo počelo nekoliko mjeseci ranije, 14. prosinca 1868., kada je Zadar prestao biti tvrđava i proglašen otvorenim gradom. Završila je tada vojna sudbina grada opasanog zidinama. Bastioni, kazamate i bedemi, stoljećima građeni za obranu, odjednom su izgubili svoju svrhu i postali samo ukras, a češće i višak.
Već početkom 1869. vojska počinje rušiti parapete bastiona između Morskih vrata i Vrata sv. Roka. Ono što je prije služilo ratu i obrani, počelo se pretvarati u prostor namijenjen gradu, šetnji i svakodnevnom životu.
A onda, 3. lipnja 1869., na bastionu sv. Roka svečano je otvoren novi perivoj. Nastao je zaslugom dalmatinskog namjesnika, viteza Ivana/Giovannija de Wagnera, pa će ga Zadrani pamtiti kao Wagnerov park.
Il Dalmata detaljno opisuje događaj otvaranja parka. Večernje osvjetljenje, glazba c. kr. pukovnije Hartung, vatromet, mnoštvo građana svih staleža, elegantni paviljon i ratni parobrod Andrea Hoffer, koji je svojom rasvjetom pridonosio svečanosti. Na istočnom dijelu vrta stajala je piramida s natpisima, a u podnožju su bili grbovi Dalmacije i Zadra.
Piramidu su s četiri strane krasili sljedeći natpisi:
1. Ljubaznim stanovnicima ovog grada uvijek vjernim i lojalnim.
2. Svuda okolo gledaj! priroda grli u lijepoj harmoniji! i vi se ujedinite slogom i ljubavlju!
3. Propast će i srušit će se ovo bilje i ovi zidovi, ali vjernost prema vladaru i ljubav prema domovini u dalmatinskim srcima neizbrisiva će ostati.
4. Naprijed! sadašnjost vas poziva, budućnost vam pokazuje. naprijed! naprijed dakle ujedinjenim snagama!
Wagner je tom prigodom Općini simbolično predao vrt „na korist javnosti”, a istoga dana darovao je i 100 forinti za gradske siromahe. Zadrani su mu zahvalili velikim natpisima, bengalskim vatrama i tiskanim zahvalnicama na talijanskom i hrvatskom jeziku.
Park je imao uređene staze, nisku živicu, klupe i pogled prema luci. Bio je to jedan od prvih jasnih znakova novog Zadra: grada koji se iz vojne tvrđave počinje pretvarati u urbani prostor otvoren građanima.
No kasnija sudbina Wagnerovog parka nije bila najsretnija. Za vrijeme talijanske vlasti površina parka znatno je smanjena rezanjem bastiona radi izgradnje prometnice uz more 1936. godine. Bastion je tada preimenovan u Bastione IX maggio. Na njemu je tada (na južnom dijelu prema Calle del Sale) stajala i ukrasna kruna bunara.
Dodatno je kasnije sužen i s kopnene strane, a 1979. godine, izgradnjom ribarnice u unutrašnjosti bastiona, gotovo su nestala i preostala stabla. Preživjeli su tek tragovi nekadašnjeg perivoja: jedna platana, kostela (fafarikula) i brijest.
Wagnerov park je na neki način bio mnogo više od običnog vrta. Bio je simbol trenutka kada je Zadar doživio transformaciju vojne utvrde u biser koji će svoju renesansu doživljavati sljedećih 30-ak godina.
Zanimljivo je kako su namjesnici Zadra, najprije Welden, zatim Wagner, a kasnije i Blažeković, ostavili trag u kolektivnoj memoriji grada ne toliko kroz političku ili vojnu moć svojih funkcija, koliko kroz prostore koje su otvorili građanima. Sva trojica, svaki u svojem vremenu, bez obzira na ponekad kratku vladavinu,vezani su uz nastanak ili uređenje zadarskih parkova, tih malih oaza u kojima su se građani učili ljepšem, zdravijem i plemenitijem životu.
Možda nam danas nedostaje tog pristupa. Grad se ne izgrađuje samo prometnicama, zgradama i „funkcionalnom” infrastrukturom, nego i mjestima koja čovjeku daju mir, lijepi pogled ili hlad za ljetnih vrućina . Park nije samo zelena površina, park je znak kulture prostora i ljudi, dokaz da se misli i na dušu grada, njegove građane, a ne samo na njegovu ogoljenu funkciju.
Ponekad se čini da je taj osjećaj za lijepo, tako jasno vidljiv u 19. stoljeću, postupno ustuknuo pred idejom praktičnosti, brzine i betona. Svaka bi generacija vlasti možda trebala iza sebe ostaviti barem jedan prostor zbog kojega će grad disati ljepše i zbog kojega će je se građani sjećati i onda kada funkcije i titule odavno više ne budu važne.
- 1. Časopis Il Dalmata. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
- 2. Petricioli, M. (2011). Zadarski vrtovi i perivoji (I. J. Milin, Prev.). Zadar: Nasadi d.o.o.