Zadarske pomorske igre – od srednjeg vijeka do prijeratnoga Palia Zaratina
Povijest viteških igara
Zadar ima bogatu i dugotrajnu pomorsku tradiciju koja seže tisućljećima unatrag. Pomorsku slavu grada pronosili su Liburni, mornari, galioti i gondolijeri, a nastavili je veslači, jedriličari i plivači kroz sportske aktivnosti. Još od 804. godine u Zadru se dokumentirano održavaju pomorske svečanosti, najčešće povezane s važnim vjerskim i državnim događajima.
Zadar i Venecija bili su među prvim jadranskim gradovima s organiziranim pomorskim igrama (Marić, Meštrović, 2013.). U Zadru se prva poznata pučka veslačka regata održala 18. veljače 1358. godine u čast dolaska kralja Ludovika Anžuvinca, a ovjekovječena je na vratnici škrinje sv. Šime. Prikaz brodica sa šestoricom veslača na ciljnoj ravnini smatra se prvim vizualnim prikazom rekreativnog veslanja na istočnoj obali Jadrana.
Jedrenje je na Mediteranu postalo popularno u srednjem vijeku zahvaljujući tehničkim inovacijama poput usavršenog kormila i genoveške vještine bordižanja. I Zadar bilježi svoje prvo jedrenje iz zabave, također zabilježeno na vratnici škrinje sv. Šime, gdje jedrenjak sudjeluje u svečanostima uz veslače, potvrđujući tako drevnu zadarsku pomorsku kulturu i tradiciju.
Pomorska tradicija u Zadru nastavila se i u novom vijeku kroz svečane plovidbe povodom dolazaka visokih mletačkih i habsburških dužnosnika, koji su uvijek u grad pristizali s mora. O popularnosti veslanja među zadarskom mladeži svjedoče putopisi iz 15. stoljeća – primjerice, Pietro Casola opisuje kako su 1496. godine zadarski mladići u lađicama dočekivali hodočasnike. Lađice su izgledom podsjećale na mletačke gondole, a veslači su se u zadarskom dijalektu zvali gondolari, što označava osobe koje veslaju iz zabave.
I književnik Juraj Baraković opisuje veslanje kao oblik razonode, ali i svjedoči o znanju jedrenja protiv vjetra. U 19. stoljeću u Zadru se održavaju brojne pučke regate i svečanosti, o čemu postoje zapisi tadašnjih novina.
Spominje se i da su se slične regate organizirale već 1818., najvjerojatnije u čast dolaska cara Franje I. Regate su bile česta pojava u Zadru povodom dolazaka članova carskog dvora, o čemu svjedoče i izvještaji iz 1841., 1842. i 1875. godine. Tada su se u zadarskom kanalu križale stotine brodica, a imućniji građani već su tada posjedovali rekreativne čamce i luksuzne jedrilice.
Regata 1882. godine
Godine 1882. najavljena je regata otočkih teretnih brodica, a u dnevnim novinama ističe se kako je to zapravo obnova starih narodnih običaja. Obnovio ih je prof. Smirić i to ne samo kao sportsko natjecanje već kao pučku feštu ili narodnu igru, tj. Palio. Riječ palio (lat. pallium) znači marama ili plašt, no s vremenom se počela upotrebljavati u značenju zastave koju pobjednik dobiva za nagradu, a i kao naziv za vrstu pučkog natjecanja. Prikupljena sredstva išla su u korist fonda za pomoć siromašnim studentima srednjih škola u Zadru.
Pobjednici nisu dobili pehar, već pravi palio – metar tkanine sašiven u oblik stijega.
Palio se održao na rivi Franje Josipa sa startom oko 18 sati. Start je bio neka tri kilometra južnije i održale su se tri utrke (utrka otočkih veslača, gradskih veslača i otočanki).
Točno u 18 sati, nakon što je dan znak za prvu utrku, iz daljine se vidjelo kako kreće dvanaest brodova, kojima su upravljali momci s otoka.
U otprilike jedanaest minuta stigli su na cilj u sljedećem redoslijedu:
1. brod s crvenom oznakom, kojim je upravljao Šime Valčić iz Lazareta blizu Ugljana, osvojio je prvu nagradu;
2. brod s plavo-bijelom oznakom, kojim je upravljao Mate Longin iz Kali, osvojio je drugu nagradu;
3. brod s plavo-narančastom oznakom, kojim je upravljao Šime Longin iz Kali, osvojio je treću nagradu.
U drugoj utrci sudjelovali su gradski veslači, koji su stigli za otprilike devet minuta u sljedećem redoslijedu:
1. kitolovka, kojom je upravljao gosp. G. Tomicich, s plavom oznakom, a veslači su bili gospoda A. i P. Rolli, N. Bugatto i F. Rotta.

2. skala (vrsta broda), kojom je upravljao gosp. A. Tremoli, sa žutom oznakom, a veslači su bili gospoda O. Vezil, C. Toth, L. Stipanović, A. i Kodvić.
U trećoj utrci sudjelovalo je deset brodova, kojima su upravljale otočanke, koje su za otprilike trinaest minuta stigle na cilj u sljedećem redoslijedu:
1. brod, kojim je upravljala Matija Kolega, s plavom oznakom, iz Kali.
2. brod, kojim je upravljala Anastasia Zanov, s plavo-bijelom oznakom, s Ugljana.
3. brod, kojim je upravljala Katarina Rušev, s bijelom oznakom, s Ugljana.
Utrka 1897. godine – nastavak kontinuiteta i društveni element
Petnaest godina nakon obnove, pomorska se utrka ponavlja 1897. godine, ponovno u obliku regate. Ova manifestacija bila je društveno važna, ali se sve više integrirala s djelovanjem veslačkog kluba „Diadora“. Iako je zadržala sportski karakter, sve više je gubila obilježja narodne svečanosti. Nije više bila vezana uz svečane ceremonije, kontrade i simboliku, već je postala dio sportskog kalendara tadašnjeg Zadra.
Obnova 1940. godine – Palio kao pomorski spektakl
Nakon više od 40 godina, 1940. godine, Palio je ponovno rođen – ovoga puta kao dio kulturno-političke inicijative talijanske fašističke vlasti. Organizaciju je preuzeo Pokrajinski Dopolavoro Dalmacije. Manifestacija je imala dvostruku funkciju: istaknuti talijansku pomorsku tradiciju Zadra i učvrstiti kolektivni identitet stanovništva naglašavanog gotovo svakodnevno u dnevnim novinama, kroz staru formu igre, obnovljenu novim pravilima:

Staza Palija 1940. godine
1. Podizanje zastavice na startu
2. Vađenje podvodnog signala
3. Gađanje mete harpunom
4. Okretanje oko splavi uz promjenu zastavice
5. Dohvaćanje balona koji pluta.
6. Obavezan prolaz s povremenim otvaranjem svakih 30 sekundi
7. (kao br. 4)
8. Bacanje konopa („pandolo”)
9. Spuštanje zastavice na cilju
Organizacijska struktura po uzoru na kontrade:
Svaka je četvrt (kontrada) imala kapetana, zastavnika, glasnika i sergenta.
Svečani program uključivao je povorku, blagoslov zastava, prisegu, natjecanja i povratak pobjedničke kontrade.
Pravila ocjenjivanja temeljila su se na zbroju bodova kroz razne testove pomorske vještine, uz oštra kažnjavanja za nepoštivanje discipline ili nepristojno ponašanje.

Novine San Marco svakodnevno su najavljivale utrku, manifeste svake kontrade, a i sve ostale detalje. Na natjecanju su nastupile sljedeće kontrade (ekipe):
Kontrada CASTELLO sa srebrnom zastavom s plavim križem i plavim dvorcem u desnom kutu polja; moto je „Defensor urbis” (Branitelj grada).
Kapetan Castella: VALENTINO VILLICICH
Sergent Castella: FEDERICO PINZ
Glasnik: Carlo Poglayen
Zastavnik: Lucio Inchiostri
Zastava BORGA podijeljena je na zlato i srebro: u prvom zlatnom polju je nakovanj s crnim kovačkim čekićem, a u drugom je kolski kotač; moto je „Carri ultimi” (Zadnja kola).
Kapetan Borga: ANTONIO CATTICH
Sergent Borga: GIACOMO SCHITARELLI
Glasnik: Piero Serrentino
Zastavnik: Enzo Drago
Zastava BORGO ERIZZA sastoji se od zelenih i crvenih pruga, ukrašena zelenom bojom sa zlatnom fontanom Colovare. Moto je: „A nessuno secondi” (Nikome drugi).
Kapetan Borgo Erizza: GIOVANNI MARSANO
Sergent Borgo Erizza: ROMANO COCETTI
Glasnik: Elio Marsano
Zastavnik: Giorgio Vuxani
Zastava VAL DEL GHISI podijeljena je na srebro i crveno; u prvom srebrnom polju je crkva San Giovannino; moto je „Macellum hostibus” (Klaonica neprijateljima).
Kapetan Val del Ghisi: ANTONIO REATTI
Sergent Val del Ghisi: RODOLFO MALUSÀ
Glasnik: Vittorio Riosa
Zastavnik: Amato Vlah
Zastava CERARIA podijeljena je na plavo i crvene i plave pruge; u prvom plavom polju su zlatne pčele, a u drugom je sidro. Moto je „Apium industria et ancorae firmitas” (Pčelarstvo i čvrstoća sidra)
Kapetan Cerarije: UGO DELICH
Sergent Cerarije: GIORDANO PREVID
Glasnik: Bruno Jedlowski
Zastavnik: Massimo Barich
Zastava PUNTAMICA je zlatna s svjetionikom koji nosi crvene plamenove i izranja iz crvenih valova zalaska sunca; moto je „Lux navigantibus amica” (Svjetlo prijatelj putnicima).
Kapetan Punta Amice: VINCENZO PAVIN
Sergent Punta Amice: STEFANO PAVIN
Glasnik: Enrico Mastropietro
Zastavnik: Emilio Gallessi
Kontrada „Ceraria“ bila je pobjednik prvog obnovljenog Palija 1940. godine.

Palio je u Zadru održan i 1941. te 1942. godine. Donosimo rezultate i kontrade iz 1942. godine objavljene u novinama San Marco na pomalo šaljiv i ležeran način.
Među kapetanima, dva su nova imena: Grigillo za Castello i Marcuzzi za Borgo Erizzo. To su dvojica „camerata” (drugova) koji ulijevaju povjerenje, i premda su njihova dva sestriera upravo oni koji su završili na začelju u prvom Paliju 1940. godine, već se šuška o tajanstvenim treninzima i ratobornim namjerama, posebno od strane borgoerizzana. Delich, kapetan nepobjedive Cerarije, čiji je moto „Apium industria et ancorae firmitas”, prezirno se smiješi nad hvalisanjem suparničkih kapetana. On je siguran u pobjedu Cerarije. Ipak, Borgo, već opasan suparnik pomorskog sestriera Cerarije, tiho, ali s grozničavom organizacijskom aktivnošću, provodi svoje čvrste namjere pobjede.
Kapetan Castella: Grigillo Gianni; Sergent: Bruno Ferrari; Glasnik: F.U. Rolli Giovanni; Zastavnik: F.U. Riosa Vittorio.
Kapetan Borga: Cattich Antonio; Sergent: Schitarelli Giacomo; Glasnik: F.U. Vittorelli Luigi; Zastavnik: F.U. Travaglianti Giuseppe.
Kapetan Borga Erizza: Marcuzzi Giuseppe; Sergent Borga Erizza: Marussich Pietro fu Pietro; Glasnici: Rochlitzer Tullio; Zastavnik: F.U. Rochlitzer Ettore.
Kapetan Val de' Ghisi: Reatti Nino; Sergent Val de' Ghisi: Benzoni Ettore; Glasnik: F.U. Rigatti Nicolò; Zastavnik: Relja Matteo.
Kapetan Cerarije: Delich Ugo; Sergent Cerarije: Jurinich Giovanni fu Giovanni; Glasnik: F.U. Salvini Lorenzo; Zastavnik: Salvini Nino.
Kapetan Puntamice: Pavin Vincenzo; Sergent Puntamice: Pavin Giuseppe; Glasnik: Cattalini Silvano; Zastavnik: Cattalini Antonio.
Nakon provedenog bodovanja, rezultati utrka bili su sljedeći:
Puntamica s 1400 bodova
Ceraria 1375 bodova
Borgo 1360 bodova
Castello 1235 bodova
Val de Ghisi 1140 bodova
Borgo Erizzo 1005 bodova

Palio u Zadru, od srednjovjekovne regate do pomorskog spektakla novijeg vremena, ostaje snažan simbol pomorske baštine i povezanosti grada s morem kroz stoljeća. Možda bismo danas mogli oživjeti jedne takve pučke pomorske igre kao nastavak tradicije, a i kao turističku atrakciju našeg grada.
- 1. Marić, D., Meštrović, R. (2013). Baština zadarskog sporta [Heritage of Zadar sports]. Zadar: Športska zajednica Grada Zadra.
- 2. Časopis Il Dalmata. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
- 3. Časopis Giornale di Dalmazia. Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru.
- 4. Časopis Narodni list. DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru.
- 5. Šime Peričić et al., Zadar za austrijske uprave, Zadar, Matica hrvatska, 2011.
- 6. Časopis San Marco. Znanstvena knjižnica Sveučilišta u Zadru.