Nebeski spektakl kapetana Merighija

Sve je počelo u kolovozu 1889. godine, kada je Zadar zahvatila euforija zbog dolaska slavnog aeronauta, kapetana Giacoma Merighija.

Giacomo Merighi bio je učenik slavnog aeronauta Blondeaua, rođen u Bologni oko 1865. godine. Već na prvi pogled pokazivao je veliku gipkost i smjelost, kao da je rođen za najodvažnije pothvate. Izvodio je uzlete u Napulju, Messini, Palermu, Livornu, Veroni, Torinu, Barceloni itd. Publika mu se divila koliko zbog hrabrosti, toliko i zbog zadivljujuće hladnokrvnosti kojom je, lebdeći visoko pod oblacima (ali ipak ne toliko visoko da se više ne bi vidio), s nevjerojatnom lakoćom izvodio gimnastičke bravure na trapezu. Nastupao je i u Zagrebu te usko surađivao sa Hrvatskim Sokolom i Franjom Bučarom, pa je podučavao sokolaše mačevanju, akrobatici i gimnastici. U jednom od zagrebačkih uzleta Merighi je poletio balonom na vrući zrak i popeo se do oko 1000 metara, ali se balon tijekom uzleta zapalio jer je pri loženju slame u otvor balona uletjela užarena slamka. Balon je planuo, a Merighi je pao na južnoj strani Preradovićeve ulice. Srećom, prošao je bez težih ozljeda te se ubrzo vratio pred zabrinutu publiku koja ga je dočekala s oduševljenjem. Nezgoda nije imala teške posljedice jer je balon bio opremljen polukružnim „jedrima” (kapcima), koja su djelovala poput svojevrsnog padobrana. Priredio je Merighi Zagrepčanima i jednu skupu šalu: s velike visine bacio je slamnatu lutku veličine čovjeka, zaprepastivši brojne gledatelje i zaradivši kaznu od tri dana zatvora ili 15 forinti globe jer je mogao ozbiljno naštetiti i izazvati bolesti duše i tijela. Merighi se time zadovoljio i zahvalno rekao: „Contentissimo!” (prezadovoljan!).

Giacomo Merighi

Zabilježeno je da je 10. kolovoza 1883. čak nastupao i pred samim carem Franjom Josipom I. u lnnsbrucku, kojom je prilikom od cara dobio zlatni sat s lancem, a od prestolonasljednika Rudolfa skupocjenu iglu pribadaču za prsa.

Glas o njegovim podvizima (i nesrećama) u Zagrebu, Trstu, Rijeci, Varaždinu i Splitu već je stigao do našeg grada, a Zadrani su s nestrpljenjem iščekivali 11. kolovoza 1889., kada je najavljeno da će Merighi izvesti odvažan uspon svojim divovskim balonom Montgolfier, poetičnog naziva „Smjeli orao” (L’aquila audace).

Giacomo Merighi 10.12.1899.. Izvor: Fondo Belluzzi, Museo del Risorgimento di Bologna

Međutim, zadarska publika morala se naoružati strpljenjem. Prvotni planovi izjalovili su se zbog problema s pronalaskom prikladnog terena, a Merighi je morao otputovati u Rijeku uz obećanje da se vraća 25. u mjesecu. No, sudbina je htjela drukčije. Tijekom leta u Rijeci njegov je balon pretrpio značajna oštećenja koja su zahtijevala tjedne popravka. Spektakl u Zadru otkazan je, a plakati skinuti.

Prošla je godina dana prije nego što se „nebeski letač” vratio.

U rujnu 1890. godine, Merighi je ponovno bio u Zadru, ovaj put s novim divom, balonom „Saturn” visokim 27 metara i opsega 52 metra. Za lokaciju je odabrano dvorište Glavne vojarne (koje je vojska ljubazno ustupila), a atmosfera je bila svečana uz pratnju glazbe carske i kraljevske pukovnije Lacy. Organizacija je bila detaljna: balon se napunio vrućim zrakom za samo 12 minuta, a prije puštanja držalo ga je 30 ljudi. Cijene ulaznica: rezervirana mjesta u posebnom prostoru, blizu mjesta zanimljivog polijetanja balona – 60 soldi. Prva mjesta – 40 soldi. Druga mjesta – 20 soldi.
Čak je izdana i obavijest za lokalne barkajole:

Prva barka koja pokupi aeronauta u slučaju spuštanja u more dobit će nagradu od 20 zlatnih lira, ali samo na njegov izričit znak.

No, Merighi ponovno nije imao sreće. Ovaj put neprijatelj je bio vjetar.

Prvi pokušaj 14. rujna 1890. propao je zbog lošeg vremena. Publika se ponovno okupila, ali je vlast zabranila let zbog opasnih naleta vjetra. Činilo se da zadarsko nebo nikad neće ugostiti Merighija, čovjeka spremnog na sve, pa i na to da oglasi let iskonskim bubnjanjem u ranu zoru.

Oglas za nastup Merighia u Zadru. Izvor: La Domenica, DIKAZ digitalni repozitoriji Znanstvene knjižnice Sveučilišta u Zadru

Konačno, u nedjelju 21. rujna 1890., vrijeme se smilovalo. Gotovo cijeli Zadar slio se na Novu rivu. U savršenim uvjetima, uz povik „Addio tutti!”, „Saturn” se otisnuo u nebo. Merighi je na svom trapezu izvodio vratolomije dok se penjao na visinu od oko 300 metara, praćen gromoglasnim pljeskom gomile.

Let je bio kratak, ali spektakularan. Merighi je zatim počeo naglo spuštanje i pao u more nedaleko od obale. Snažan i spretan, plivajući je vukao balon za sobom sve dok ga nije prihvatila barka.

Zadrani su odahnuli. Publika je bila oduševljena hrabrošću i vještinom aeronauta, ali i sretna zbog ishoda, jer su sjećanja na tragičnu sudbinu nesretnog aeronauta Blondeaua, Merighijeva učitelja, koji je samo nekoliko tjedana ranije poginuo pri padu iz košare balona, još uvijek bila svježa.

Merighi je napokon ispunio svoje obećanje Zadru.

Nastupao je naš aeronaut i u Slavoniji. Čini se da su uzleti balonom bili dobar način zarade, a jedan učitelj, Luka Lukić, prisjetio se dolaska Merighija u Slavonski brod:

Išao sam već u 3. ili 4 razred građanske škole u Brodu. Plakati su bili polijepljeni, da dolazi slavni Talijan Merighi, da će se dići i letjeti u balonu. Veliko veselje. On to zbilja uradi i digne se, al ne visoko. Vjetar ga zanese prema sjeverozapadu i on se spusti u brodske livade. Došla su kola, pa ga odvezla, a on ode dalje s novcima.