2. studenoga 1943.: Zadar u zapisima nakon bombardiranja

Drugoga studenoga 1943. Zadar je doživio zračni napad u kojemu su stradali brojni njegovi stanovnici. Iza brojki poginulih i ranjenih ostala su imena, prekinuti životi i obitelji koje su u jednoj večeri izgubile svoje najbliže.

U ovoj Priči o Zadru donosimo cjelovite prijevode dvaju novinskih tekstova objavljenih nakon napada u časopisu Cronaca di Zara. U njima su zabilježeni prvi dojmovi, izvlačenje ljudi iz ruševina, pružanje pomoći i naknadno utvrđivanje broja žrtava. Posebno mjesto zauzimaju popisi poginulih, ranjenih i nestalih.

Članci su nastali pod fašističkom vlašću. Način pisanja je zadržan u prijevodu jer i on pripada povijesnom dokumentu. Navedene podatke zato treba čitati kao tada objavljena svjedočanstva i tvrdnje, uz napomenu da su se prve procjene mijenjale te da ni naknadno objavljeni popisi nisu nužno bili bez pogrešaka.

Ulica Papuzzeri nedugo nakon bombardiranja

Cronaca Di Zara 5.11.1943.

NEPRIJATELJ OSKVRNUO DUŠNI DAN

Barbarski zračni napad

Zadar se u tišini i duboko potresen okuplja oko nevinih žrtava ovoga novog zločina neprijateljeva krvoločnog sadizma.

Zadar, mučenik i svetac, već iskušan opsadama i teškim ratnim stradanjima, preksinoć je pretrpio najtežu kušnju sadašnjega sukoba.

Neprijatelj, kojega su tek povremene političke okolnosti učinile nedavnim neprijateljem, ali koji je stoljetni neprijatelj po svojim temeljnim rasnim i civilizacijskim obilježjima, još je jednom na naše nezaštićeno stanovništvo iskalio svoj zločinački bijes. Pridodao je još jedno zvjerstvo onome žalosnom prvenstvu u barbarstvu koje je stekao, urezujući si na čelo neizbrisivu osudu povijesti.

Bilo je dvadeset sati onoga dana koji je svakome civiliziranom narodu trebao biti posvećen štovanju mrtvih. Mir koji je vladao u srcima narušio je neočekivan događaj. U potpunoj tami iznenada se pojavilo svjetlo koje je lebdjelo u zraku, sve više, slabašno, dok su se čuli motori neprijateljskih zrakoplova. Tu raketu, koja je zlokobno osvjetljavala cijeli grad kao usred dana, poput nekakve neobične astronomske pojave, ubrzo je slijedila druga, pa još jedna.

U nepomičnoj tišini zraka ta su svjetla izgledala kao osobit kontrast onome što se spremalo dogoditi, poput kobnoga predznaka neizbježnih nesreća. Stanovništvo je to dobro shvatilo. Premda je bilo naviknuto na prelete neprijateljskih zrakoplova, dotad, recimo to otvoreno, bezazlene, ovoga je puta odmah jasno osjetilo da je trenutak drukčije ozbiljnosti. U trenu su ulice opustjele, dok su se skloništa napunila do krajnjih granica.

Između svjetala i razaranja prošlo je samo nekoliko trenutaka koji su za svakoga imali okus vječnosti i tjeskobe. Zatim se začuo strahovit prasak, pa još jedan. U tim smo trenucima mogli vidjeti golem plamteći pojas kako se uzdiže, praćen velikim stupovima dima.

Na pogođenim mjestima

Kružeći iznad grada, neprijatelj se opetovano vraćao na mjesto svojega zločina. Jedna, dvije, tri - koliko još bombi? - izbačene su gotovo jedna za drugom na različite dijelove gradskoga područja i u more.

Naposljetku su zločinački piloti osjetili da su utažili svoju žeđ za krvlju. Zadovoljni što im je osvjetljavanje terena omogućilo da pogode upravo ondje gdje su željeli, ne vojne ciljeve nego svoje omiljene ciljeve, odnosno nezaštićeno stanovništvo, ti su grabežljivci na velikoj visini skrenuli na povratnu putanju.

Ubrzo potom prestala je i zaglušujuća paljba protuzračne obrane, a nad cijelim je Zadrom ponovno prividno zavladao mir.

Požurili smo u grad i ubrzo stigli na mjesta najteže pogođena neprijateljskim bijesom.

Dugo smo kružili kroz noćnu tamu prije nego što smo se uspjeli snaći u našemu ispaćenom gradu. Doznali smo da su najteže pogođeni ciljevi bili sklonište br. 16, sklonište br. 3 te razne stambene kuće u gradu i okolici.

Među svim tim mjestima kojima su prošli razaranje i žalost, najteže pogođenima izgledala su skloništa br. 16 i br. 3. U njima se stanovništvo u trenutku napada naguralo do nevjerojatne mjere.

Sklonište br. 16 primilo je izravan pogodak bombe velikoga kalibra. Cijeli se njegov pokrov urušio, osim maloga dijela oko jednoga ulaza. Goleme betonske ploče djelomično su pale u unutrašnjost, zatrpavši gotovo sve osobe koje su bile u skloništu.

Spašavanje preživjelih, zarobljenih među zadimljenim ruševinama, bilo je vrlo teško. Nekoliko bolničarki koje su prolazile tim područjem odmah je pohitalo na mjesto eksplozije i pružilo prvu pomoć.

Odmah su pristigli i vatrogasci, bolničari, talijanski i njemački vojnici te postrojbe U.N.P.A.-e, koje su počele raditi nauklanjanju ruševina skloništa kako bi izvukle preživjele i tijela žrtava.

Još prije nego što su sirene dale znak prestanka uzbune, prvi su ranjenici već izvlačeni iz ruševina, zbrinjavani i previjani uz svu moguću skrb. I prva tijela, rastrgana eksplozijom, sastavljana su na tratini u blizini mjesta nesreće.

Spašavanje

Spašavanje se nastavilo dramatično tijekom cijele noći, uz sve teškoće prouzročene tamom, ponajprije djelovanjem vojnika sa svih strana, kojima su djelotvorno pomagale skupine dobrovoljaca.

Posebno priznanje zaslužuje djelovanje njemačkih vojnika koji su se, u duhu drugarstva i čovječnosti, dobrovoljno zalagali kako bi pomogli stradalima. I Mjesno zapovjedništvo pokazalo se neumornim, surađujući s talijanskim vlastima u usklađivanju spašavanja.

Kako je spašavanje napredovalo, vođeno jaucima ranjenika zatrpanih među ruševinama, uklanjani su sve novi betonski blokovi.

Dok je svitalo, prizor nesreće pokazivao se u svoj svojoj tragičnosti. Oko devet sati iz ruševina je izvučena posljednja živa osoba, ali rad se nastavio cijeloga dana. Neprestano su izvlačena nova tijela i polagana na tratinu, gdje se pristupalo njihovu prepoznavanju. Neka prepoznatljiva tijela izravno su prevezena na groblje. Posaoiskapanja i dalje se grozničavo nastavlja kako bi se izvukle posljednje žrtve koje su još zatrpane.

Čini se da ukupan broj žrtava u skloništu iznosi oko 150. Ranjenih je više od 50.

Do ovoga trenutka iz ruševina skloništa br. 3 izvučena su brojna tijela i više ranjenika.

Spašavanje se užurbano nastavlja i u tome pogođenom skloništu, gdje se mora postupati krajnje pažljivo zbog opasne nestabilnosti ruševina.

Na hitnu pomoć i dalje pristižu ranjenici i tijela poginulih. Ona koja ne budu identificirana sutra će biti izložena u bolničkoj mrtvačnici radi potrebnoga utvrđivanja identiteta.

Držanje stanovništva bilo je uzorno. Pobožno suzdržan u boli, Zadar je u slavni zapis svoje povijesti upisao imena svojih sinova, poginulih i rastrganih neprijateljskim bijesom.

Krv te naše braće, obilno prolivena na oltar naših nada, morat će odlučno prevagnuti na vagi naših prava.

Odajmo počast uspomeni na poginulu braću gorljivom snagom svoje ljubavi. Njihova žrtva neka učvrsti našu volju da odolimo svim kušnjama, neka hrani plamen naše stoljetne vjere u sudbinu domovine i umnoži našu neugasivu mržnju prema neprijatelju koji, ubijajući nevina i nezaštićena stvorenja te hvaleći se lakim pobjedama nad ženama i djecom, uništava vrijednosti i dostignuća civilizacije.

Prvi popis žrtava

Donosimo prvi popis dosad službeno identificiranih poginulih i ranjenih tijekom zračnoga napada 2. studenoga 1943.

POGINULI:

Antonio Guido, 23 godine.

Poloni Anna, 10 godina.

Palombito Maria.

Ceccoli Maria, 47 godina.

Antoni Ezio, 20 godina.

Nicoli Maria, 47 godina.

Forleo Cosimo, 44 godine.

Sambuca Anna, 2 godine.

Rizzo Violetta, 34 godine.

Rizzo Matteo, 41 godina.

Mery Matteo, 47 godina.

Buvaz Niccolò, 41 godina.

Vodopia Elvira, 43 godine.

Sambuca Vincenzo, 37 godina.

Pavin Maria, udana Rizzo, 26 godina.

Pavin Aldo, 2 godine.

Matiulich Simeone, 49 godina.

Vodopia Antonietta, 11 godina.

Jurinich Antonio, 43 godine.

Wilma Maria, udana Implombito [?], 22 godine.

Gonelli Sesto, 29 godina.

Jurinich Marcello, 11 godina.

Morinich Giacomo, 51 godina.

Buvaz Romano, 6 godina.

Gospođica Francesca, 90 godina.

Miatov Simeone, 74 godine.

Dopugli Sofia, 54 godine.

Martucci Caterina, udana D’Addio, 72 godine.

Rossi Lucia, 8 godina.

Mery Alda, udana Vasti, 26 godina.

Topnik De Lorenzi Antonio, 150. skupina.

Vojnik Borelli Giovanni.

Tullio Dattignolo, radnik.

Fiacca Maria, kći Orazija.

Gherdovich Giuseppe.

RANJENI

Rossi Anna, supruga Umberta, 34 godine. Višestruke opekline lica, ogrebotine na prsima i lijevoj ruci. Očekivani oporavak za 20 dana, ako ne bude komplikacija.

Rossi Anna Maria, kći Umberta, 13 godina, iz Zadra. Prijelom desne bedrene kosti, ogrebotine i opekline nogu i lica. Očekivani oporavak za 40 dana, ako ne bude komplikacija.

Polombito Maria, supruga Giuseppea, 71 godina, iz Zadra. Rana od krhotine na unutarnjoj strani desne natkoljenice, prijelom desne tjemene kosti. Prognoza neizvjesna.

Jurinich Angela, 19 godina, iz Zadra. Razderana rana u području desnoga lakta, prijelom donje trećine desne nadlaktične kosti. Paraliza desnoga radijalnog živca. Očekivani oporavak za 30 dana, ako ne bude komplikacija.

Zanzani Iliano, sin pokojnoga Elvira, 22 godine, iz Forlìja. Rana lijevoga tjemenog područja i iskašljavanje krvi zbog pritiska na prsni koš. Prognoza neizvjesna.

Nicoli Odetto, sin Marija, 14 godina, iz Zadra. Sumnja na prijelom desne bedrene kosti, opekline lica. Očekivani oporavak za 30 dana, ako ne bude komplikacija.

Bartolini Cristina, supruga Cirilla, 43 godine, iz Zadra. Ogrebotine lica i koljena. Očekivani oporavak za 15 dana, ako ne bude komplikacija.

Stipcevich Andrea, sin pokojnoga Cristofora, 32 godine, iz Borgo Erizza. Strano tijelo u desnom oku, opekline lica, sumnja na prijelom desne bedrene kosti. Očekivani oporavak za 30 dana, ako ne bude komplikacija.

Gherdovich Anastasia, 70 godina, iz Cererije. Krvarenje u prednjoj očnoj sobici lijevoga oka, ogrebotine lica, nagnječenja lijeve stražnjice. Očekivani oporavak za 20 dana, ako ne bude komplikacija.

Stipcevich Santa, udana Gherdovich, 42 godine, iz Cererije. Razderana rana unutarnje strane lijeve natkoljenice i unutarnje strane gornje trećine […] desno; sumnja na potres mozga. Prognoza neizvjesna. [Anatomska odrednica u sredini zapisa nije dovoljno jasna.]

Sos-Alfredo [?], sin Marija, 19 godina, iz Zadra. Živčani šok. Očekivani oporavak za tri dana.

Viadovich Pietro, sin Giuseppea, 23 godine, iz Zadra. Nagnječenja desne natkoljenice. Očekivani oporavak za deset dana, ako ne bude komplikacija.

Carcich Pasquale, sin pokojnoga Mattea, 44 godine, iz Zadra. Razderano-nagnječena rana vlasišta i područja ispod brade, podljevi oko oba oka. Očekivani oporavak za 25 dana, ako ne bude komplikacija.

Fedel Emilia, kći pokojnoga Amata, 36 godina, iz Zadra. Otvoreni prijelom lijeve potkoljenice. Očekivani oporavak za 30 dana, ako ne bude komplikacija.

Vodopia Ettore, sin Antonija, 13 godina, iz Zadra. Opekline lijevoga ramena i podlaktice. Višestruke ogrebotine i nagnječenja desne natkoljenice. Očekivani oporavak za osam dana, ako ne bude komplikacija.

D’Annibale Carlo, sin Pasqualea, 39 godina, iz Ortone na moru. Živčani šok, sumnja na potres mozga, podljev lijevoga oka. Prognoza neizvjesna.

Loncar Simeone, sin Mattea, 39 godina, iz Polesnika. Razderano-nagnječena rana čela i zatiljka. Sumnja na prijelom baze lubanje. Prognoza neizvjesna.

Polombito Mario, sin Giovannija, 30 godina, iz Cererije. Opekline lica i vrata. Razderano-nagnječena rana desne tjemene i lijeve sljepoočne regije. Očekivani oporavak za 25 dana, ako ne bude komplikacija.

Sambuca Antonietta, supruga Vincenza, 27 godina, iz Napulja. Iščašenje lijevoga stopala. Opekline lica i lijeve noge. Očekivani oporavak za 15 dana, ako ne bude komplikacija.

Tresin Margherita, supruga Rodolfa, 28 godina, iz Zadra. Živčani šok i višestruka nagnječenja udova. Prognoza neizvjesna.

Jurinich Marco, sin pokojnoga Luce, 62 godine, iz Cererije. Nagnječenja prsnog koša, iskašljavanje krvi. Očekivani oporavak za 20 dana, ako ne bude komplikacija.

Bucovich Stefania, 17 godina. Razderana rana desnoga koljena.

Vojnik Amenda Sebastiano, 22 godine. Razderana rana desne obrve.

Tumiati Carmelo, 20 godina. Opeklina desnoga obraza.

Vojnik Minguzzi Eugenio, 32 godine. Ozljeda desnoga stopala i lijevoga lakta.

Pripadnik financijske straže Rotelli Mario, 20 godina. Razderano-nagnječena rana vlasišta.

Gargana Giovanni, 55 godina. Rana desne ruke od krhotine.

Dal Fiume Biagio, 42 godine. Nesvjestica.

Ghergovich Aldo, 17 godina. Razderano-nagnječena rana desne obrve.

De Fungentis Giuseppe [?], 26 godina. Razderano-nagnječena rana glave.

Di Nardo Nicola, sin Giovannija, 30 godina. Rana zatiljka od krhotine.

Francovich Giuseppina, kći pokojnoga Natalea, 36 godina. Nagnječenje boka i lijeve ruke.

Sordi Pasquale, sin Vincenza, 34 godine. Višestruka nagnječenja prsnog koša.

Gherdovich Aldo, sin Giuseppea, 17 godina. Razderano-nagnječena rana lijeve obrve.

Magotta Pompilio, sin Luigija, 40 godina. Ogrebotine lica.

Casali Franco, sin Rodolfa, 32 godine. Nagnječenja s hematomom lijeve ruke. Ogrebotina desne noge.

Lodi Pasquale, sin Vincenza, 23 godine. Nagnječenje lijevoga oka.

Gregori Giovanni, sin Giuseppea, 56 godina. Opeklina prvoga stupnja čela i desnoga oka.

Stossich Francesca, kći pokojnoga Vincenza, 53 godine. Nesvjestica.

Poni Lidia, kći pokojnoga Emilija.

Leontich Nicolò, sin pokojnoga Marca.

Bussan Sauro, sin Giovannija.

Vodopia Antonio, sin pokojnoga Simeona.

Vodopia Simeone, sin Antonija.

Iussa Giuseppe, sin Nicolòa.

De Vita Michelangelo, sin Giuseppea.

D’Addio Enrico, sin Antonija.

Perovich Simeone, sin Natalea.

Poni Albina, kći Simeona.

Pripadnik financijske straže Del Vecchio Giuseppe, sin Gennara.

Vojnik Conti Giovanni, sin Giuseppea.

Marinaio Amato Raffaele, sin pokojnoga Bruna. [Riječ „marinaio” može biti oznaka mornara; u otisku nije posve jasno odvojena od imena.]

Karabinjer Grassi Diodoro, sin Cesarea.

Razvodnik Puddu Pietro, sin Salvatorea.

Oprez zbog neeksplodiranih bombi

Dosad je na različitim mjestima područja pogođena barbarskim neprijateljskim napadom 2. studenoga pronađeno pet neeksplodiranih bombi.

Dvije su već uklonili pirotehničari, dok su stanovnici iz okolice ostalih pravodobno evakuirani. Te bombe još nisu uklonjene, a mjesta su osigurana i pod nadzorom.

Naglašava se da je iznimno važno i hitno vlastima prijaviti sve bombe koje bi se slučajno pronašle neeksplodirane. Krajnje ih je opasno dodirivati ili premještati bez potrebnoga opreza i stručnosti, koje posjeduju jedino pirotehničari.

Ulica Tommaseo

Cronaca Di Zara 28.11.1943.

Napad 2. studenoga prema konačno utvrđenim podacima

Broj žrtava popeo se na 154 - Ranjenih je 56 - Šteta na zgradama iznosi oko tri milijuna lira - Ustanove i pojedinci koji su se istaknuli u spašavanju

Nakon što se stišao prvi tjeskobni dojam i prošlo ono iznenadno, iznimno bolno razdoblje zaprepaštenosti i užasa, dok se mrtvi pokapaju, a bratska sućut i budna skrb građana nad njima ne polažu osjećaje mržnje, nego nasljeđe našega naroda, koji zna patiti kako bi živio i u toj patnji prepoznaje zametke svoje tisućljetne civilizacije, sada možemo, nešto više od mjesec dana nakon bombardiranja na Dušni dan, ponovno cjelovito prikazati događaj u svjetlu brojki i podataka koji svjedoče o zločinačkom djelu prvaka Antikrista.

Radi cjelovitosti izlaganja naš ćemo pregled započeti samim događajem iz kojega su proizišli pokolj i žalost u našemu gradu.

Navečer 2. studenoga ove godine u 19.50 sati neprijateljski zrakoplovi neutvrđenoga tipa, za koje se ipak pretpostavlja da su bili američki, doletjeli su nad Zadar iz smjera jugozapada. Izbacivane su osvjetljavajuće rakete s padobranima, a zatim je, nakon nekoliko krugova radi orijentacije, uslijedilo izbacivanje bombi.

Nebo je bilo vedro, a zrak miran. Znak za uzbunu oglašen je pri prvome pojavljivanju zrakoplova nad gradom, jer nije postojala nikakva mreža ranoga upozoravanja. Ipak, stanovništvo je uspjelo uredno doći do javnih i privatnih skloništa.

Zasad nije moguće točno odrediti broj bačenih bombi jer su neke pale u more. Naknadnim je istragama ipak utvrđeno da ih je moglo biti dvadesetak, među njima i nekoliko razornih avionskih bombi. Sudeći prema učincima, radilo se o bombama s neznatno odgođenim djelovanjem. Što se pak tiče dimenzija i težine, duljina im je iznosila približno 100 centimetara, a težina 250 kilograma.

Sklonište u Cerariji…

U cjelini se može utvrditi da su najteže štete pretrpjela javna skloništa br. 16 i br. 3.

Prvo je cjevasto sklonište propisanoga tipa.

Kapacitet mu je 120 osoba, a sastoji se od dva kraka, svakoga dugog deset metara, povezana poprečnim krakom dugim tri metra. Betonski omotač debeo je 30 centimetara. Počiva na potpuno stjenovitu tlu i djelomično je ukopano.

Na vanjskoj strani svoda bio je postavljen sloj nezapaljivoga materijala — zemlje i šljunka — debljine približno 70 centimetara. Na oba ulaza bili su izgrađeni zaštitni zidovi.

Bombe čiji kalibar nije bilo moguće utvrditi zbog nedostatka bilo kakva za to prikladnog ostatka pale su u središte cjevastoga skloništa i malo iznad poprečnoga kraka. Probile su pokrov i svod te eksplodirale na podu skloništa.

Učinak njihove eksplozije bio je samo u smjeru dvaju izlaza. Međutim, probivši gornji dio cjevaste konstrukcije, golemi i teški komadi odletjeli su u zrak, a zatim velikim dijelom pali u unutrašnjost, prignječivši i zatrpavši ljude u skloništu.

Posljedice su bile tako razorne da su samo rijetki, koji su se nalazili pri ulazu, u nišama, uspjeli izaći živi iz skloništa, premda lakše ili teže ranjeni.

…i drugo u Calle del Sale

Sklonište br. 3 sastojalo se od galerije kapaciteta oko tisuću osoba, s bočnim zidovima debljine 70 centimetara i betonskim svodom debljine 50 centimetara. Bilo je izgrađeno ispod bastiona uz luku te stoga zaštićeno slojem zemlje debelim približno tri metra.

Osim glavnoga kraka, koji se proteže u istome smjeru i nalazi se u središtu bastiona, postoje još četiri poprečna kraka koji završavaju ulazima i odgovarajućim sigurnosnim izlazima.

Upravo je glavni krak pogođen na ulazu, i to u trenutku kada su ljudi još pristizali u sklonište. Galerija se urušila u duljini od približno šest metara, a ulaz su zatrpali urušeni potporni zid bastiona i ruševine dviju susjednih zgrada koje su velikim dijelom srušene.

Nakon dugotrajnoga i teškog rada iz ruševina ovoga skloništa izvučeno je nekoliko ranjenika i 16 mrtvih.

Na drugim pogođenim mjestima nije bilo žrtava.

Žrtve

Radovi uklanjanja ruševina i raščišćavanja u završnoj su fazi te će biti dovršeni u prvim danima idućega mjeseca.

Osobe koje su ostale bez krova nad glavom - njih 108 - prikladno su smještene u gradskim zgradama.

Nakon različitih istraga i podrobnijih provjera, provedenih nekoliko dana nakon nesreće, broj žrtava može se utvrditi na ukupno 154, među identificiranima i neidentificiranima. Taj se broj, u odnosu na dva skloništa, može raspodijeliti na 138 u skloništu br. 16 i 16 u skloništu br.3.

Od navedenoga ukupnog broja gotovo su svi umrli na mjestu nesreće pa su njihova tijela izvučena iz ruševina. Samo je šest osoba preminulo nakon prijevoza u bolnicu.

Ranjenici, lakše ili teže ozlijeđeni, čine znatnu manjinu u usporedbi s brojem mrtvih i ukupno ih je 56.

Šteta

Što se tiče ukupne materijalne štete prouzročene bombardiranjem, zasad se ne može iznijeti konačan podatak jer je za odgovarajuća vještačenja proteklo premalo vremena, a prijave i dalje pristižu.

Ipak, može se utvrditi približan ukupan iznos od oko tri milijuna lira, od čega se jedna trećina odnosi na nekretnine, a ostatak na namještaj i različite predmete.

Spašavanje

Uzbuna je trajala do 00.30 sati trećega ovoga mjeseca, odnosno dok nije utvrđeno da stanovništvu pri izlasku iz skloništa ne prijete nestabilni zidovi ni neeksplodirane bombe.

Odmah nakon prestanka bombardiranja na najteže pogođena mjesta, odnosno u skloništa br. 16 i br. 3, stigli su vatrogasci, U.N.P.A., Talijanski Crveni križ, postrojbe njemačkoga zapovjedništva, milicije i mornarice. Užurbano su izvlačili ranjene i mrtve te uklanjali ruševine.

Radovi su neprekidno trajali cijelu noć i sljedećih dana, dok je Građevinska uprava prevozila ruševine i podupirala nestabilne građevine. Karabinjeri i pripadnici javne sigurnosti istodobno su održavali javni red.

Govorili smo o talijanskoj sućuti, želeći podsjetiti na onaj istinski osjećaj čovječnosti koji je građanstvo iskazalo u kobnome događaju 2. studenoga. Osjećamo da ovaj prikaz ne možemo zaključiti bez dužnoga priznanja pojedincima koji su se u tom trenutku osobito zauzeli da iz nesreće nikne blistava stranica kršćanske ljubavi, potvrđujući vrline duha nasuprot hladnoj navali barbarstva.

Jedno ime spontano silazi s pera prije svih drugih, premda ovo pero mora obuhvatiti i ostale, jer ono samo po sebi utjelovljuje svu veličinu ljudskosti kojom je tih dana bilo prožeto njegovo sveto djelo pomaganja: don Giovanni Brazzani.

To je svećenik rodom iz Trsta. Primijetili smo da su tijekom prijašnjih bombardiranja sličnu djelatnost provodili brojni građani. U tim se danima, u području nesebične pomoći i kršćanske ljubavi, mogao susresti njegov lik, neumoran u spašavanju. U svojemu je plemenitom srcu sabrao svu sućut koja se strašno nadvila nad mučenički grad.

Ono za što je sposobna svećenikova snaga kada je podupire vjera očito se pokazalo kroz tiho i ustrajno djelovanje ovoga čovjeka. Odmah nakon napada i tijekom nebrojenih dana poslije njega pomagao je na tisuću načina, materijalno i duhovno zbrinjavajući žrtve i siromašne obitelji stradalih.

Mi ga ovdje, a sigurni smo da time ne ugađamo njegovoj skromnosti, ističemo ne toliko zato da bismo prema njemu usmjerili ganute osjećaje Zadrana, jer lik dobroga svećenika iz Cerarije već živo stoji u zahvalnosti našega stanovništva, nego iz prirodnoga osjećaja potresenosti pri pomisli na sve što je tih dana učinio taj mladi i toliko plemeniti svećenik, kojim se Zadar, a osobito njegov kler, s pravom mogu ponositi.

Natjecanje u nesebičnosti

Odmah nakon don Brazzanija rado ćemo podsjetiti na lik jednostavnoga čovjeka, jednoga od onih tipova kroz koje čovječanstvo voli svoje zlato sakriti pod hrpu dronjaka, a koji kao da su izišli iz nekoga ploda autentično viktorijanske proze.

Ovaj put riječ je o nosaču, točnije o pogrbljenome nosaču,Michellevichu, koji je neumorno radio u oba pogođena skloništa, gotovo bez prekida i više od jednoga dana, pri izvlačenju mrtvih i ranjenih. Jedan od tih ranjenika život duguje upravo njegovoj bratskoj pomoći.

Poštenje toga hrabrog čovjeka valja također istaknuti: pronašao je i uredno predao vlastima torbu obitelji Pacenza s čak 21.000 lira.

Drugi zadivljujući primjer kršćanske ljubavi pokazao je pripadnik financijske straže don Luigi Duranti. Odmah nakon nesreće i mnogo sati poslije nje zalagao se predano i djelotvorno u korist žrtava i stradalih.

Vrlo je aktivno i djelotvorno bilo djelovanje vatrogasaca kojima je zapovijedao kapetan Tornago. Među njima želimo istaknuti doprinos skromnoga, ali iznimno hrabroga brigadira Schitarellija. U najkritičnijoj situaciji, uz izvanrednu potporu svojih vatrogasaca, uspio je postići djelotvornost vlastite intervencije, primjerice pri spašavanju već spomenute obitelji Francovich.

Među civilima osobito je dragocjena bila pomoć dr. Rollija i inženjera Ferrarija, koji su u svojim područjima radili s predanošću većom od one koju nalaže sama struka.

Ne treba zaboraviti ni velikodušnu nesebičnost Giacoma Fedela. Iako je i sam trebao pomoć - među ostalim, supruga mu je bila ranjena, premda lakše - nastojao je biti od koristi i nesebično se posvetio spašavanju u skloništu br. 3.

Među gradskim službama koje su se s najvećom spremnošću zauzele za brz povratak normalnom funkcioniranju lokalnih usluga treba istaknuti - osim S.A.P.E.L.-a i stolarije Marchigiana, već ranije spomenutih - i Električno poduzeće. Nekoliko njegovih radničkih skupina, pod nadzorom inženjera Verdogliaka, radilo je mnogo sati kako bi otklonilo štete na vodnim postrojenjima područja Cerarije.

Osim spomenutima, misli stanovništva na kraju se moraju uputiti i mnogim drugim osobama koje nismo uspjeli identificirati. Njima se također upućuje ganuta zahvalnost svih, u zajedničkome priznanju koje obuhvaća siromašne i bogate, poznate i nepoznate, jer su se svi istaknuli u nedavnoj kušnji žive građanske solidarnosti.

Popis žrtava

Donosimo konačan popis identificiranih žrtava.

Antoni Ezio, 19 godina.

Antoni Guido, 23 godine.

Rossi Luciano, 8 godina.

Rossi Sergio, 2 godine.

Gasperini Giuseppe, 19 godina.

Leontich Albina Zorca, 20 godina [?].

Leontich Anita, 3 godine.

Matulich Simeone, 49 godina.

Morinich Giacomo, 57 godina.

Polombito Vilma, 26 godina.

Gherdovich Giuseppe, 67 godina.

Stipcevich Guido, 1 godina.

Stipcevic Emilia, 21 godina.

Galvani Silvia, 1 godina.

Galvani Vincenzo, 36 godina.

Galvani Laura, 5 godina.

Galvani Vittorio, 4 godine.

Galvani Vera, 24 godine.

Vodopia Elvira, 35 godina.

Vodopia Antonietta, 10 godina.

Vodopia Mario, 6 mjeseci.

Gonelli Sesto, 39 godina.

Matulich Maria, 56 godina.

Matulich Maria, kći, 34 godine.

Matulich Emilia, 28 godina.

Gherdovich Santina, 44 godine.

Chevich Irma, 18 godina.

Polombito Sergio, 5 godina.

Polombito Caterina, 43 godine.

Polombito Gino, 1 godina.

Polombito Maria, 70 godina.

Polombito Guido, 9 godina.

Leoni Antonio, 35 godina.

Dopugli Sofia, 56 godina.

Dopugli Violetta, 34 godine.

Matulich Michele, 53 godine.

Matulich Famula [?], [dob nije pouzdano čitljiva].

Rubbi Isea [?], 24 godine.

Almann Virginia, 49 godina.

Antonelli Lina, 25 godina.

Antonelli Franca, 3 mjeseca.

D’Addio Antonio, 73 godine.

D’Addio Caterina, 72 godine.

Pacenza Anna, 34 godine.

Pacenza Guido, 38 godina.

Buttara Luigia, 56 godina.

Polombito Maria, 47 godina.

Leontich Nicolò, 35 godina.

Fiacco Maria, 20 godina.

Mestrovich Caterina, 56 godina.

[Prezime djelomično nečitljivo] Natale, 28 godina.

Mancuso Francesca, 32 godine.

Mancuso Andreina, 5 mjeseci.

Mancuso Stefana, 30 godina.

Cacian Tommaso, 22 godine.

Vasti Alda, 22 godine.

Vasti Giovanni, 1 godina.

Mary Mattea, 46 godina.

Poni Anna, 9 godina.

Rizzov Matteo, 41 godina.

Rizzov Violetta, 35 godina.

Rizzov Guido, 1 godina.

Polombito Simeona, 75 godina.

Polombito Maria, rođena Lustizza, 44 godine.

Abbattizzi Antonio, 36 godina.

Curto Umberto, 16 godina.

Dayid Antonio, 20 godina.

Nicoli Maria, rođena Pocerina, 36 godina.

Nicoli Mario, [dob nije navedena].

Grubelich Aurora, rođena Clamer, 29 godina.

Gastaldo Luciano, 16 godina.

Fattovich Domenica, iz Preka, 16 godina.

Tochich Aurora Gregoria, 15 godina.

Busan Cesare, 11 godina.

Busan Margherita, 3 godine.

Busan Giglio, 5 godina.

Busan Benito, 10 godina.

Busan Mario, 20 godina.

Zanetti Carmelo, 47 godina.

Carcich Maria, 22 godine.

Covacevich Dobrilla, 23 godine.

Pernar Giacinto, 35 godina.

Pernar Zorka, 39 godina.

Pernar Antonio, 14 godina.

Pernar Sonia, 8 godina.

Pernar Giacinto, sin pokojnoga Giacinta, 35 godina.

Pernar Sergio, 6 mjeseci [?].

Perovich Simeone, 37 godina.

Perovich Anita, 13 godina.

Perovich Fanny, 29 godina.

Busogna Umberto, 6 godina.

Ceccoli Maria, 41 godina.

Ajducic’ Nevenka, iz Preka, 23 godine.

Monteduro Mileva Slavka, 28 godina.

Monteduro Franca, 4 godine.

Monteduro Maria, 2 godine.

Tresin Satalich Margherita, 28 godina.

Busogna Benito, 10 godina.

Sambuco Anna, 1 godina.

Attovac’ Cristoforo, 37 godina.

Banini Guido, 14 godina.

Buovac Natale, 5 godina.

Furlov Semeraro Cosimo, 41 godina.

Jurinich Antonio, 43 godine.

Jurinich Marcella, 13 godina.

Mihatov Simeona, 73 godine.

Rizzo Maria-Albina, 28 godina.

Rizzo Aldo, 2 godine.

Rimani Giuseppe, 18 godina.

Sambuca Vincenzo, 37 godina.

Maras Matteo, 31 godina.

Alavania Slavka, 28 godina.

De Lorenzi Antonio, 23 godine.

Lucadei Giovanni, 21 godina.

Maco Adriano, 24 godine.

Vago Raffaele, 34 godine.

Ferrazzoni Marino, 23 godine.

Agosto Francesco, 28 godina.

Vacenti Fabrizio, 31 godina.

Santelena Salvatore, 27 godina.

Navedenima treba pribrojiti još 34 neidentificirana mrtvaca, čime ukupni broj doseže 154.

Slijedi nepotpun popis građana nestalih nakon bombardiranja.

Pretpostavlja se da se nalaze među neidentificiranim žrtvama o kojima smo prethodno pisali.

Antoni Gina.

Antoni Tullio.

Antoni Olga.

Matulich Anna.

Marussich Antonio.

Matulich Anna Maria.

Pagano Marina.

Pagano Isabella.

Vallarelli Arcangelina.

Polombito Albina.

Polombito Giorgio.

Matulich Giovanni.

Ceccoli Leone.

Leontich Pietro.

Pufier Rosine.

D’Addio Anna.

Almann Giovanni.

Wefort Antonia.

Furlina Lucia.

Furlina Antonio.

Furlina N.

Dudmovich Anna.

D’Annibale Giovanna.

D’Annibale Giancarlo.

D’Annibale Roberto.